Jakšić, Đura - PROZA
— U mojoj deci je krv i mleko moje, — govoraše baka u svojoj zanetosti, — a u meni je jad njihov i žena njihovih; ja sam, sanjajući, strepila za njih, a oni se, budni, ne sećaju svoje stare
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Pa šta si meni, suzom varljivom Polivajući ploče mermera, U zanetosti obećavala; Da ćeš je zlatom moje dolame I drugim sjajem dvora bogatog, Kao leptirka krila šarenog, Na sveću mamit
Jakšić, Đura - JELISAVETA
srca svaku radost goniti S krvavog čela mutnim očima Opominjuć me greha paklenog: — Da sam za žene venecijanske U zanetosti samoljubivoj Hitrošću zmijskom i nečuvenom — Laživih suza tužnom bistricom Gušeći silom osmeh pakosni U muškim
Jakšić, Đura - PESME
Vatra gori, plamen liže I po tamni duvarovi Gorostasne senke diže, Kô da j’ rada iz prošlosti, U vatrenoj zanetosti, Vitezove da naniže I tim vreme doba davna S našim danom da izravna. Družba j’ mala... Pet stražara...