Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Ona četvorica su već prema vrzini. Sada trče... seku mahnito ogradu... Zinuše četiri otvora. Haubica stiže. Jedan se zanija i pade, opet se diže i svi se izgubiše među ogradama.
Gutam pljuvačku i grizem usne. Lokomotiva pisnu. Gvozdeni kolos se zanija, krete i uskoro poslednji vagon prolete i kao da mi izvuče suze iz očiju.
Krakov, Stanislav - KRILA
— Ulaze u žice... Jedan udar, jauk. Jedan mali prljavi vojnik se zanija, pade, pa se hitro diže i skoči za stenu. I drugi ne povređeni smakoše se malo za stenje.
Metak je zapalio motor. Sergija nestade u plamenima. Zapaljeni aparat se zatrese kao smrtno pogođena tica, zanija, i polete pravo ka zemlji ostavljajući dugu zastavu plamena i crnog dima za sobom. Gore se smejali krstonosni aeroplani.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Obazreo sam se hitro levo i desno. Ceo prvi streljački stroj ležao je mrtav. Nešto me zanija, povedoh se držeći se za žicu, onda opustih ruke i padoh na nečije telo. Ali ja kao da još ne shvatam užasno stanje.
Slavjanstvo pobedilo i vremja i prostranstvo, a tjem boleje legče uničtožit čel-čelovječeskij prah. — On se zanija i onda nastavi: — Gospoda, pju etot bokal v česć mojevo novovo prijatelja Petra „Šefreka“. — Živeo! — Ura!
Potporučnik „Kica“ diže se, lako se zanija i dohvati se za sto. Ispod opuštenih očnih kapaka pogleda ga, štucnu i tek će reći: — Gos-gospodine p-pukovniče...
Jakšić, Đura - PESME
Sama u svom strahu priroda se grozi, Strahovite tajne nema ponoć nosi... Uzdrma se kula, zvono se zanija, U crkvi se čuje molitvica tija, Užegu se same pogašene sveće — Kroz nemo dvorište neki duh proleće.
Ilić, Vojislav J. - PESME
I staro, stoletno hrašće zašušti monotono Starinsku nekakvu pesmu, starinski neki jad; Beli se zanija cvetak, kô malo srebrno zvono Zapeva ceo sâd.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Tada kroz noć odjeknu komanda, kao krik: — Baterija galop, marrš! Zarih mamuze. Vetar pisnu. Za nama se zanija baterija i kao orkan polete. Bližimo se. Ona vatra naraste kao ogromna buktinja.
Reši se Tasa da „zanemoća“. I on se svesno zanija, onda padne i počne da koluta očima. Poviču vojnici. Tu se zadesila i dva mornara, koji dotrče, dohvate Tanasija,
Ja Miću stavih na svoje koleno. Lađa se zanija, potom kao da se strese kad proradiše motori, i odmah zaplovi. Talasi je dočepaše i kao da je nečije ruke dižu,