Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— Skratite daljinu! — naredi odsečno komandant. — Hiljadu četiri stotine. Zrna zaparaše vazduh, onda zašumeše, zatim iz vazduha dopre kao neki šapatljivi šum, za trenutak sve zaneme... I svitnu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Mitraljezi otuda zaparaše. Prasak pušaka se složi u opšti krkljanac. Na nas poleteše bombe... kamenje. Jauk se razleže. Vojnici se pribiše.
I, prizivajući istoga Boga, međusobno se koljemo. Teška haubica grunu i granate zaparaše vazduh. Kao da čujemo kako od one strane dopire jauk i škrgut. Zvono se više ne čuje. Utonusmo u krvavu svakidašnjicu.
U dejstvo stupaju i neke druge naše baterije. Granate jedne poljske baterije u blizini našoj zaparaše vazduh. — Čuo si valjda da je pre mesec dana poginuo poručnik Protić — zapita Luka. — Šta kažeš! — ustuknu Dragiša.