Upotreba reči zvanica u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

— Što reče ženo!? — viknu Drago. — Eto to! Pošao nam i on bješe kao zvanica, pa kad razabra šta bi, nemade kad pričekati, no posla sestru, Stamenu Mirkovu iz Kustudića, s ovom porukom.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

se pre službe, na jutrenju, venčaju, i onda tiho, gotovo bežeći, od stida da ih ne „gleda svet“, idu kući sa ono malo zvanica koje su najnužnije. Bila je bolja. A ovde kod Anice bilo je i svirača.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

pre toga evakuišu sav escajg tetki na periferiju, da ga ugledni gosti ne pomažnjavaju, i tada vam lepo kažu da svako od zvanica treba da uplati po deset komada, na primer. U čemu je štos?

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Svi su ga poznavali, te se svi — osim Ozričića — začudiše kad ga vidješe, jer znadijahu da ne bješe zvanica. Pošto se i on ižljubi sa svakijem, i za zdravlje upita, sjede.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

niže njega Durut i najodabraniji Kolašinci. S leve opet agina zvanica i prijatelj, čuvena zlica Selman Čibuković, ded kojega je prebegao ispred Karađorđa takođe iz negdašnjega Karanovca.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Udbina udesiti se — sresti se, naći se: Ako bog da te se udesimo uzavnica — zvanica uzaptiti ruku — uzdržati ruku uzengija — stremen (ono, na čemu jahač drži noge kad je u sedlu) uzenđija — v.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti