Upotreba reči zvanije u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

„Da udesimo džanum?... A moja brada?... A moj čin?... A zvanije?... Džanum, džanum, ko će meni to da plati?... Ha?...“ Živko izvi iza pojasa kesu s novcima; izbroji tako do deset

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

pak i na pečatnju izdao; no počem s jedne strane dugovremena bolest pero iz moji ruku istrgne, s druge pak promenuto zvanije mene za sobom povuče, i nehoteću mi, morala je moja i moji prijatelja želja neispunjena ostati.

ili one koji su u prizrjeniju načina života s druge strane obezbjeđeni — isključitelno na knjigopisanije otvažio, i zvanije svoje prenebregao, lako bi (da ne kažem „izvjesno“) do nužde i leba željkati došao, O čem nas ne samo naši, nego i kod

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Vi ste ljudsko ime unizili i zvanije pred Bogom čovjeka jednačeć ga sa beslovesnošću, nebu grabeć iskru božestvenu, s kojega je skočila ognjišta, u

mirovi li al' umovi bili, sve prelesti smrtne i besmrtne - što je skupa ovo svekoliko do opštega oca poezija? Zvanije je svešteno poete, glas je njegov neba vlijanije, luča sv'jetla rukovoditelj mu, dijalekt mu veličestvo tvorca.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

kao narušitelj mira i čovečeskog društva, i zato sve što glavu razbija, bilo delo, ili zanimanije, bilo nauka ili zvanije za one koji na to zvani nisu, sve se to pravedno prezirati ili pone nazirati mora.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti