Upotreba reči zvezdice u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

više levog uveta i jednu crvenu ružu zadenuti; zubun beo kao sneg, a po njemu razne šare, po kojima, kao malene zvezdice, trepere srebrne i zlatne šljokice...

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

A i šta će je večeras kad se Šuca sprema na nešto veliko i odvažno; a za to su taman dovoljne i one sitne zvezdice koje svetle i švaderski žmirkaju s neba amo dole na zaspalo selo i budnoga Šacu u njemu, koji se žurno uputio, pa

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

su obasipali ženu voljenu, ili željenu, nego su u tom rečniku vrvele reči kao što su: ustašca, ružica, obervica, nožica, zvezdice i amur! Tako su tu francesku reč pisali.

Radičević, Branko - PESME

Skoči gore, odo na prozore: Vedro nebo nada mnom stajaše, Zvezda jasna do zvezdice sjaše, Tio nebo, tija i planina, Tija reka, tija i dolina, Tio svuda, svuda preda mnome, Samo da je i u srcu mome!

Ao misli, tužne srca tajne, Misli silne kô zvezdice sjajne, Zvezdice se osmevale na me Kô da vele: o ne boj se tame, Jošte malo, pa će danak svanut, Jošte malo, pa će

Ao misli, tužne srca tajne, Misli silne kô zvezdice sjajne, Zvezdice se osmevale na me Kô da vele: o ne boj se tame, Jošte malo, pa će danak svanut, Jošte malo, pa će sunce granut,

Zbogom ostaj, krasno Stražilovo, Mlogi te je u zvezdice kovô, Mlogi reče: „Ao rajska sliko!“ Al ko ja te rad ne imô niko.

slavo mila, Al' na slavu Turkom lošu, Jer im slomi pusta krila, Sruši Drini u dubinu Onu strašnu orlušinu: Vi zvezdice našeg neba, Što sijaste kô što treba, Zvezde trepte, zvezde sjaju, Ali danka još ne daju, Đorđe dođe, sunce granu,

mi se nešto pozadrema, No dok mesto ja traži po mraku, Glednu malko nebu i oblaku, Al' kad vide same oblačine, A zvezdice te baš ni jedine, Padne na um nojca nekadašnja, Što bijaše kâ ova sadašnja, I pesmica što ja onda peva, Ta sa brda

onda peva, Ta sa brda onog Magarčeva, Pa zapevam otprilike vako (Čula nojca, sad nek čuje svako): Tamo noćna, bez zvezdice tamo, Šta kroza te tako sija amo?

Samo jedno još ne mogu: Da zapevam glasovito, Glasovito, silovito, Da te dignem sa zemljice, Da te metnem međ zvezdice. Kad si zvezda, sele moja, Da si među zvezdicama, Među svojim, sele moja, Milim sestricama. 1847.

Zbogom, zbogom, ja vas slavim, Ali neću da zaglavim! UTOPLjENICA (1.) I Veće zvezdice se krasne Gube jedna iza druge, Pa suzice one jasne Od goleme rone tuge.

po dola, po visina, A i nebo to divotno Danaske je posirotno, Nema mesec da zasine, Da putnika želja mine — A zvezdice one krasne Nisu danas kô pre jasne, Nešto su mi potavnele, Kô da s' u jad neki dele, Slavuj poje žalostivo, Da

Ovamo vas, srbinjske deklice! Vi ste nebu srbinjskom zvezdice; Amo i vi, moja braćo mlada! Da vam kažem nešto od nekada; Nije malo, nije ni veliko, Al' je nešto što još ne zna

Ao suze moje, gorke li ste!“ Sunce sede, danka nema više, Puste tmine zemlju ogrliše; Nebo vedro, a sjajne zvezdice Divno dole uprle s visine. Samo, brate, Mile nesretnice Nigde zvezde, te baš ni jedine.

Kostić, Laza - PESME

U peštanskoj tamnici, 1872. LjUBAVNE PESME POD PROZOROM Poglédô sam u nebo, u mesec, zvezdice, u prozor i u tebe odneta nevice; mlad mesec metô venac, kô mlada nevesta, mlad mesec tebe gledi pa venac namešta.

Ej, ropski svete, pod otim nebom! ej, zvezdice sjajne, štrecavi žuljevi na božoj stopi! Valjda kroz vas probi cikut i vapaj mučenički, pa kroz svako tako prociknuto

U pozorištu svetom, velikom, u kom se služi samo jedan glum, al' prema tom su drugi glumovi kô prema suncu sitne zvezdice; vaseljena je samo kutija, da sobom čuva dragi kamen taj u sedam boja što se preliva i svaka boja jednu kaže

Iako se u njemu ne slave bogovsko-ljudske strasti Hristove, iako mu ne svetli sunčev plam, al' u njem trepte jasne zvezdice, samrtnih strasti besmrt-vesnice.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

ZVEZDA Noć je vedra, blaga, Bledi mesec sja, U milini tone Vasiona sva. I zvezdice mile Rasipaju zrak... Samo jedna trepnu, Pa je pokri mrak. Čija beše zvezda? Bog jedini zna!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Ali sa izvesnim ponosom posmatrao sam one dve zvezdice na ramenu, a vojnici su sa nekim strahopoštovanjem prolazili pored mene. Bilo mi je odmah jasno.

Otpozdravio sam ga nemarno. Bio sam tada gord na moje dve zvezdice. Pri susretu sa vojnicima naročito sam ih posmatrao, da bi me pozdravili.

Jer ja nosim dve zvezdice i tu pogovora nema. Mamuze su zveckale, sablja je tandrkala o rogobatnu kaldrmu i ja sam se prsio. Podnarednik... Bog!

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Mračna, lepa jesenja noć, stvorena za limunacije! Jer smerne, sitne zvezdice, kojima je posuto bilo nebo nad svesnim i razdraganim Prudeljem, ne mogahu sjajem svojim konkurisati onoj svetlosti

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Gle nove zvezde! — veselo im namignu Mesec. — Zvezdice lepotice, nove sestrice! — uhvati se oko njih kolo zvezda. Kao srebro zvonio im je glas, smeh žuborio.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Tu nek' mi se hladna kopa raka, Tu će meni zemlja biti laka“...... Zbogom ostaj, krasno Stražilovo! Mlogi te je u zvezdice kov'o; Mlogi reče: „Ao rajska sliko!“ Al' k'o ja te rad ne im'o niko! .............................. ..................

Stražilovo, divno Stražilovo, Ja sam tebe u zvezdice kov'o, Tebi pev'o, o tebi sam snev'o, Al' od tebe nešto i zahtev'o: Kad me smrtca otrgne od ljudi, Da me primiš ti u

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

III Ah, kako mi ležat’ godi Na rudini ispod gore, Sa zvezdama ćeretati Što se zláte odozgore. Vi, zvezdice - osmejkuše, Recite mi pravo tudi, Je l’ istina što o vama Pišu knjige, zbore ljudi: Da vi niste tako sitne Već

Al’ nije tako — velim ja. Dok god u visu bude I jedne svetlice I jedne zvezdice, Filosofovim očima Uvek će biti bliža I daljna zvezda ta, Bliža neg’ ona brlja Što mu j’ pred nogama.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Gde je?... O, bože moj, Čudan je izgled moje kolibe! Crna kô nebo oko ponoći! Samo što ponoć ima zvezdice, A kuća moja — crna peštera Iz koje beže slepi miševi, A škorpije se kriju pažljivo U pukotine vlažnog kamena, Da

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Mračne jade, noćcu našu, Moja dušice, Rasvetliće s našeg neba Naše zvezdice. Poljupci će zvezde palit’, — Pa šta veliš, je l’? Sme l’ na našem nebu biti Mnogo zvezda, sme l’?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Tako ja uvek radim. Zato sam sada suv. Pri svetlosti munje, na njegovom ramenu ugledao sam dve zvezdice. — Bravo... Ti guraš, Taso! — „Ki“ mećava, gospodin potporučnik.

Ilić, Vojislav J. - PESME

1881. ZVEZDA Noć je vedra, blaga, Bledi mesec sja, U milini tone Vasiona sva. I zvezdice mile Rasipaju zrak... Samo jedna trepnu, Pa je pokri mrak. Čija beše zvezda? Bog jedini zna!

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Tu sam video da je izgled iz našeg voza na Zemlju označen sa dve zvezdice. Dve zvezdice Bedekerove, to znači veoma mnogo!

Tu sam video da je izgled iz našeg voza na Zemlju označen sa dve zvezdice. Dve zvezdice Bedekerove, to znači veoma mnogo!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Palanka ima srce. Samo, eto, mnogo treba putovati da bi se stiglo na dno toga srca. Radovan raščinjen: kud su dve zvezdice, kud je dugačka sablja — niko ne viri.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Mislile zvezdice, premišljale, od silnih njihovih misli varnice nebom letele, nikako da se sete ko bi za Tau Ka najpodesniji glasonoša

Šaputale zvezdice, i šapućući sve više se spuštale ka zemlji, sve svetlije postajale i krunile se kao latice srebrnog cveta.

Šantić, Aleksa - PESME

I kad bi slavuj u lugu Znao za moju tugu, Pesme bi zapevô lepe, Što teše i srce krepe. I kad bi suze mi tajne Zvezdice znale sjajne, S neba bi sletile dole Da moje ublaže bole.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti