Upotreba reči zveknu u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

On se uze skidati. Gledam ispod jorgana. Izvadi iza pojasa jedan zamotuljak kolik' pesnica, pa baci na sto, a ono zveknu: sam samcit dukat, brate! — Na, — reče — ostavi ovo! — Pa onda iziđe u kuhinju.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Onda njen sin spusti plećku koju je držao u limeni tanjir, i ona limeno zveknu u potpunoj tišini. Poljubismo joj redom čelo, a na oči stavismo dve petobanke. Koža joj je imala ukus poraza.

Radičević, Branko - PESME

Jakšić gore diže glavu, Vata štita gvozdena, Vata mača plamena, Lako vrda, maše lako, Ali bije vrlo jako, Sada zveknu, sada manu, Sada sevnu, sada planu, Dole pade Tatarin, Pogubi ga Srbljanin!

Ujedanput sa dušeka skoči, Nebu diže ukočene oči. „Aha!“... viknu zagušenim glasom, Al' joj nešto zveknu za pojasom.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Pošto naš tvrdica to čuje, pođe u kuvarnicu, i tek što uljeze zveknu se šakom po glavi, pak uzevši soli baci u pinjatu govoreći: „Eh, moga iskopanja!

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Trebila je marljivo pšenicu, jer večeras se ide na groblje i iznosi mrtvima za dušu. Na kapiji zveknu alka. — Domaćini! Čak gore ču Sofka jak glas sa oštrim i stranim naglaskom. — Sofke, udara neko!

Jel’te žao, što se rastajemo Rastajemo, a... I nemogući više od sevdaha, baci tas od sebe. Tas zveknu, odskoči i zvečeći otkotrlja se. Sve se prenuše uplašeno da ih amamdžika za to lomljenje posuđa ne grdi.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

“ Po što naš tvrdica to čuje, pođe u kuvarnicu, i tek što uljeze, zveknu se šakom po glavi, pak uzevši soli baci u pinjatu govoreći: „Eh moga iskopanja!

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Aćima oštro zabole što prvi put pred Đorđem ružno govori o Vukašinu. Udari pesnicom o sofru. Posuđe zveknu. Podiže se i zaljulja u gustoj tami: — Čuj me, Vukašine... ova kuća nije više tvoja.

— Braćo, ubijen je Čakaranac! — ljutito reče da bi smrskao muk, i klonu uza sama vrata. U glavi mu zveknu reza, škrgutnu katanac i po mozgu zasekoše reči: — Eh, doboga! Sad smo, ljudi, načisto svršili. ...

Ruka iščupa nož iz pojasa i baci ga u mrak. Prazna kaca ponovo zveknu i brzo umuče. ...Vukašin, sav uvučen u kaput s podignutim astraganskim okovratnikom, zastade pred dobro znanom

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Pošto naš tvrdica to čuje, pođe u kuvarnicu, i tek što uljeze, zveknu se šakom po glavi, pak uzevši soli baci u pinjatu govoreći: „Eh, moga iskopanja!

Krakov, Stanislav - KRILA

Oba radosno se smeju i misle na zagrljaj takve jedne kurtizanke sa zlatnim zubima. Jedan nemarno držani šlem pade, i zveknu o kamen. — Ode ti glava. Nikola. Nikola učini prezriv pokret usnama. Raščupani brkovi mu se pokretoše.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Ja u sebi mislih: — Vala, evo bede! — Čini mi se da na pendžer k meni ljudi glede. Kad, drugi put, tresak ješče većma zveknu, I ja đipih iz postelji i ot straha jeknuh. Treći ješče strašnjeje grunu po duvaru, I sad se ja nađoh u znoju i žaru.

Janka, Slavu srpskih obnoviti s' starine junaka, Ali strune, kad se mašim do moje samvike, Vostrepeću o ljubovi, nježne zveknu like.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

krati, ruka sve češće cima ugnute grudi i klimatavu glavu; naposletku, pri kidanju konca, zadrma glavom tako da vilice zveknu i jezik dođe u opasnost.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Opet sam zastao. Jest... Ima nekog. Hajd još malo. Nešto zveknu. Kao da škljocnu zatvarač topa. A-ha!... —... Utrošak municije. — Jesam! 3ačuh razgovor. Hu-hu! — odahnuh.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Sijevaj, Sivče! — glasnije reče Stric i razmahnu prutom. Zveknu starudija. Sivac je i dalje uporno ćutao kao da u sebi prijekorno misli: — Bezdušnici jedni, nije vam dosta tolikih

Kamen zveknu o samu ivicu stijene i rasprsnu se kao bomba. — Ehej, drekavče, drži se! — povika on ohrabren praskom svoje „bombe“.

Dječaci se složno strpaše na tu neobičnu municiju i po napadačima pljusnu čitava kiša od krompira. Zveknu od pogotka stari lavor kojim se štitila ona domišljata strina, a odnekle iz blizine začu se dreka poljara Lijana: —

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti