Upotreba reči zvonaca u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

bjelasale se rijeke, s lomljavom se prelazili mostovi; zaustavljali se na stanicama, sa sitnim i zveckavim kucanjem zvonaca, s jednoličnim trčkaranjem činovnika koji mašu fenjerima, s uvijek istim uzvicima.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Zaneo se u prošlost... Odjedared mu dopre do uha zveckanje zvonaca i praporaca, kojima kočijaši u ovome kraju kinđure svoje konje.

Sluša... sluša živo, sa nestrpljenjem i sve jasnije razlikuje one sitne i jasne srebrne zvuke, što izlaze iz mnogih zvonaca, pa se svi pomešaju i sliju u jedan čudnovat mnogosložan zvuk... »Jest, to su oni !«...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Nekada su tamo bile bačije. Nebesku tišinu narušavalo je samo blejanje ovaca i jaganjaca, i čula se jeka zvonaca. Sada vlada tamo grozna pustoš. Zemlja je razrivena.

Ćipiko, Ivo - Pauci

u svjetlost što još tinjaše u najgornjoj kući povrh crkve, i osluškivaše drski lavež ljute paščadi i panjkanje mazginih zvonaca.

Ilić, Vojislav J. - PESME

I hladni vâli ga krepe. Pa zatim karavan skuplja i žuri sveštenoj Meki I s njime iščezne tiho, pri jasnoj zvonaca zveki, U moru peščane stepe...

Zelene palmove grane, I zveket zvonaca jasnih svečanost kazuje njinu, I dete disaše burno, i u snu zapeva jasno: Osana Davidovom sinu! I stari krpa se trže.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti