Upotreba reči zvonite u književnim delima


Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

MAKSIM: Ja jedan ne mogu. SVETOZAR: Vi grešite protiv pravde. MAKSIM: Umrla je pravda; zvonite! (Zvonce se čuje. Zavjesa pada.) SUDBINA JEDNOG RAZUMA ŠALjIVA IGRA U DVA DJEJSTVA PREDGOVOR U čislu 5.

Ilić, Vojislav J. - PESME

6 ELEGIJA 7 MOME MILORADU 8 ZVEZDA 9 ZVONITE, ZVUCI... 10 LjUBAV 11 LjELjO 13 LjUBIČICA 14 DUH PROŠLOSTI 15 SLUTNjA 16 NA DRINI 18 JEDNA

Samo jedna trepnu, Pa je pokri mrak. Čija beše zvezda? Bog jedini zna! Spokojna je, mirna, Vasiona sva. 1881. ZVONITE, ZVUCI... Zvonite, zvuci...

Čija beše zvezda? Bog jedini zna! Spokojna je, mirna, Vasiona sva. 1881. ZVONITE, ZVUCI... Zvonite, zvuci... A veče kad se na zemlju sprema, Umorni grleć svet, I srce drhće - i reči nema Da želji prida let: Razbivši

pozdrav dana, kad zora rana Istokom raspe kras; Pa svu noć budan kad pogled sklopi Anđelak mili moj: 3vonite zvuci, zvonite zvuci, 3vonite onda njoj. 1881. LjUBAV O što me, srce, goniš ti, I moriš duha moć?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti