Crnjanski, Miloš - Seobe 1
voćkama, zelenim brdima, padinama i širokom rekom, sa jedne strane, a sa druge, krovovima od trske, žbunjem i drvenim zvonicima, zagledan u to ludo biće što se neprestano naginjalo na kolac, previjajući se od bola, ne mareći ni za šta oko sebe, ne
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Te crkve, tamne, zelene, sa zvonicima šiljatim, kao vrh ogromnih kopalja, posipaju po svima poljima neku maglu, koja je teška, prekodan žuta, a pred veče tamna
Kuće su izgubile oblik i ljuljale se, ulice su bile duboke i prugaste kao oranica. A crkve, sa uzanim, šiljatim kulama i zvonicima, izbušenim i probijenim, kao kavezi, u kojima su se ljuljala zvona; opkoljene zidovima, koji su tanki i visoki, kao da
Zvona, što bruje u zvonicima, smiruju se, na crnim balvanima, kao velike tičurine u kavezu. Bled i umoran izlazim iz crkve, osećam kako drhtim, i
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
ozareni prvim zracima sunca, u najsvetlijoj čistoti jutra iza mesečine, blještali su prostori pokriveni šumama, njivama, zvonicima i kao sneg belim kućama, iz čijih su dimnjaka strujali oni beli, pravi i mirni dimovi što su preslatki u draži ognjišta