Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Samo je za tim pastirom ostajao zvek mamuza, a ne glas zvoncadi. Jego blagorodije Pavel Isakovič – udovac, kako bi Đurđe rekao – bio je u familiji ošamutio i tu ženu.
U jurnjavi. Da prelazi most poznao je samo po tome, da protutnja. U toj jurnjavi, pratio ga je, srebrn, glas zvoncadi. Kraj sve buke i huke, taj glas je, neprekidno, ponavljao se, kao da ga je sve dalje zvao, mamio, prožimao mu telo.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Uz treptanje zvoncadi na kolima i visokog, noćnog, vedrog neba, uz onaj put na travama, što ga je video samo dotle dok ga je fenjer