Jakšić, Đura - PROZA
Utome mu zveknuše lanci... Beše to ropski jek, koji svako srce svojim tupim zvukom rastuži... A siromahu učitelju udariše suze na oči, i ništa nije umeo izgovoriti, do samo: — Oh, znao sam ja!...
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
- raširio je ruke i tako je sve otpočelo. Vesna i ja smo stajali u pihtijastoj tišini prekidanoj samo zvukom očevih reči i samilosnim klimanjem glava onih dveju.
Milićević, Vuk - Bespuće
Svejedno. U tom času zabrujaše zvona sa katedrale Zdravu Mariju i prolamahu vazduh svojim punim i širokim zvukom. Začas se oglasiše zvona s drugih crkava; nesložno, glasovi se sudarali i razbijali; sitno i visoko pištala zvona s
oronuo, kako se nemoćno ispinje svojim surim stablom; vjetar čudnovato šumi u njegovim granama koje klepću tupim i suvim zvukom pod vjetrom i otkidaju se i padaju, lomeći se o tvrdu zemlju.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
III SAN O POVLENU, ІІ Tri svirača s visoravni, gologlavi, polutavni, vraćaju se, lomni zvukom, sa trubama pod pazuhom. Otpala je ploča s klina. Mrzne u snu detelina.
U pavit i zimzelen krut, u bršljan-vreže, kud plovi njezin labud žut, slegla se samrt: pa suvim zvukom brsti list i hladoleže leluja srmom šumora, što tek je nacrt i bleda senka šumljenja koje kroz beton ledeno lecne,
III Ni Petkov sused niti Sredin ženik, Četvrtak žut je, naboran po licu. S vokala dugog kruni se u zrenik i zvukom kosi zrelu kamilicu. Od svetla dva mu, jedno bi da blista, a drugo, s kruga, Knjigu mraka lista.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Vetar je sa vlažnom rukom Tresao prozore mutne i teška hrastova vrata, Zviždeći kroz praznu krčmu sumornim i strašnim zvukom.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
To je, svi su se saglašavali, bio neki crn vapaj, svestan svoje uzaludnosti, koji se, sa zvukom crkvenih zvona, u kiši što je rominjala, ni o šta odbijao pod muklim nebesima.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Vetar je sa vlažnom rukom Tresao prozore mutne i teška hrastova vrata, Zviždeći kroz praznu krčmu sumornim i strašnim zvukom. V. Ilić CIII ZIMSKO JUTRO Jutro je.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Odavna je znam! Sve oko nas, zakovano, brekće, sve žudi, vapije za jednim pokretom, za jednim zvukom, pokličem, treskom, pa da nastupi izvjesno jedva iščekivano oblakšanje.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
zemlji, kao da koga k sebi mame a ono nekoliko borova—samaca uokolo neprekidno, jednolično žamore svojim jedinstvenim zvukom. Mladić, naoko zamišljen, pogledavši je, reče joj: — Kada se kući vratim, oženiću se.. .
Pred suton, nakresan, tetura kući. Na mahove, putem zastaje i sobom govori, i razgovara sa zvukom telegrafskih žica, i, naslonjen na telegrafski stup, kao u magli, dugo o nečem razmišlja. Tek u noći stiže kući.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Kad bi zvono sa golemog ovna predvodnika rastegnutim zvukom odavalo da su prve ovce iza grada, pošljednje bi ulazile u čaršiju, prelivajući se u punoj svjetlosti proljetnog,
Bojić, Milutin - PESME
nove kô znak vaskrsenja, Ja, što kô kraj sfinksa u prašini gmižem, Ja, suludi Juda palog pokolenja; Apostolskim zvukom simfonije jedne Pevao bih himnu što umrle budi, Ali...
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Ne mogu dangubiti, — reče navlaš nedužno i htjede da krene. — Da ti nešto rečem! — moli je on istim zvukom glasa kao i u kući. — Reći ćete mi drugi put, — nasmija se ona, pogleda ga i pođe. Uto neko odozgo dolažaše.
Mrak ih krije, a malo ko ih sreta. U hodu iz daljega do njih dopire zvuk harmonike i miješa se sa žalosnim zvukom vjetra. Slušaju i žamor glasova i struganje nogu po podu i negda zacvijele rasklimani kapci, kad ih udar vjetra strese.
Ma nimam vrimena, — i osvrće se i skanjiva. — Od one večeri već te nisam vidio, — nastavi Ivo, osokoljen zvukom njena glasa. — Niste ništa izgubili! — Biće, ma ne možeš zanijekati da nam nije bilo lijepo ... — Mučite!
Ilić, Vojislav J. - PESME
I ti, O mili anđele moj! pozvana božanskim zvukom, Pripremi čarobne dvore, kad sunca izumre moć, Nad ružičasti naš svet da Ljeljo uzvije rukom, Spokojni, plavi veo i tihu
slatko u tihi suton i tavni; Gde crna breza samo, pod vetra studenom rukom, Kô tajni prizrak se niha, i tužnim šumori zvukom. I ceo božji dan On gleda pusta polja, gde gola strnjika raste, I sneva drugi san.
Vetar je sa vlažnom rukom Tresao prozore mutne i teška hrastova vrata, Zviždeći kroz praznu krčmu sumornim i strašnim zvukom. 1885.
Vaskrsne li tada naše mlado doba I doleti spomen sa veselim zvukom, Ti se blago nasmej na dverima groba, I svega se seti - i odmahni rukom... 1887.
Pa gde su ljubavne suze? Gde svetle nadežde moje? Il' sve se sravniti može sa davno umrlim zvukom? Jest! Ljubav leptirak to je što gubi nebesne boje, Kako ga dirneš rukom. 1889.
I lira zagrmi moja Očajnim i strašnim zvukom I ja se prepadoh silno. Šta znači jecanje bono? I onaj sumorni usklik i slatki onaj nad, Što u akordu jednom, kô tajno
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
A lađa malopre kratkim zvukom objavila polazak. I Jovči se u snu pričinilo kao da je nešto puklo, i to baš pored njega...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
A često je — u nenadmašnom igranju zvukom — i osnova cele pesme sazdana od jednog glasa, koji peva i slika u isti mah, kojim se bolje nego ičim drugim ovaploćuje
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Uprav toga trenutka s najdeblje od tih svijeća otkide se teška vodena kaplja i s čudnim zvukom probi tajanstvenu tišinu: štrop! — Šta je to? — lecnu se Mačak. — Kaplje! — izreče Jovanče svečanim šapatom.