Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Pitam se šta znači reč Sinjajevina. Neko bi mogao kazati sinja Evina: sinja Evina zenica ili kosa! A da ovom imenu na početku možda ne stoji i ne sija Sinaj?
Dučić, Jovan - PESME
Uprtih zenica prema nebu zlatnom, Dva giganta Sfinksa tu stražare tako, Dokle ona plače; a za morskim platnom, Iznemoglo sunce
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Osmeh veseo. Ali su se naročito njene oči pamtile, dugo. Bile su boje ćilibara, jako okrugle, a oko crnih zenica imale su krugove kao da su krvavi.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
- opet sam video kako u meni raste mamin lik, kako joj se preko zenica, pa preko čitavog lica preliva strah, dok ja i drug direktor stojimo jedan nasuprot drugom, a mamina haljina počinje da
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Juca ne može nikako da ozdravi. Mati udovica ima više dece, ali Juca joj zenica u oku. Doktor kaže da Juca neće dugo živeti. Od trupa strada; to se ne da zakrpiti. Dakle, od udadbe nema ništa.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
od drhtanja, gledala ga je očima izvrnutim, u kojima se videla samo beonjača, bez njenih modrih dužica i velikih zenica. Pola u nesvesti, opuštena, ona je grčevito ponavljala: „Umreću, umreću.
Činilo mu se da gleda u svoje velike, podbule žućkaste oči, sa tačkicama kraj zenica i da vidi i crni svoj ogrtač kojim je bio zagrnut. Činilo mu se kao da samog sebe razgovara.
Isakovič više nema ni ona crvena, vlažna usta, uvek puna turskih slatkiša, ni onaj uzdržani osmeh bludnika, ni sjaj zenica kojima je, pre, merio svako žensko stvorenje, s nogu i sa leđa.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
i sažimaju na sledeći način: „Dijete mnogo milovano nigda dobro odgojeno“; „Ne puštaj uzde detetu, pa da ti je zenica oka!; „Ko nije tučen nije naučen“; „Dijete nebijeno slabo odgojeno“.
Kostić, Laza - PESME
boga, slavu i sram: junaštva svoga minula dela, divotu mušku divskoga tela, prebujne kose srezani pram, ugasle zvezde zenica slepih, pevô je pogled očiju lepih, pevô je ljubav i njenu silu, oh, i Delilu! Šta je s Delilom? Kamo Delila?
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
Izabela baš čvrsto spava. — Nemoguće je metnuti je u postelju dok ja nisam s njom. To je kuknjava. Ona je moja zenica, moja mezimica. Ne osećam skoro da nisu moje. Odakle dolazite, gospodine? — Iz vaše postojbine.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Šou-biznis, Avala- film, Sava- Centar, Radio-Zenica, Daj mi padeže, i reci šta je tu pridev, šta imenica! — Grmi Todor, koji voli uglednike da kalpi: Nije geografska
Pandurović, Sima - PESME
Mirno i čudno šušte stare breze Tajnu života i sudbinu uma; I raširenih zenica, bez veze Misli, ja slušam elegiju šuma, Miran, bez želja u tom času lednom, U iznurenom osećanju jednom.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Rumen obli lice Petrovo pa naglo odgovori: „Nijesam imao kad, a mnim ni ti.“ Sad im se pogledi sukobiše, zenica u zenicu. Zadugo ne trenuše ni jedan ni drugi.
Neki, zaboraviše se toliko, da se mašiše za ledenice. Vladika gledaše dobro u oči mladića; zenica u zenicu, štono rijek. „Kako ne znaš?...Ubio si ga!“ reče đakon. Mladić se trže. „Ubio...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Oči i trepavice) 39 — Manje od zrnca, brže od zeca? (Zenica u oku) 40 — Mojih je roditelja sin, a nije mi brat? (Ja) 41 — Najviše zla čini, niko ga ne kara?
Ćosić, Dobrica - KORENI
se zagleda u noć uskomešanu crvenim kružićima i zelenkastim iskrama što se stalno pale i gase na mokrim rubovima zenica.
Tako osta, plašeći se niskog sunca. Lakše mu je u žućkastoj tmini prignječenih zenica. Moje je! Moje! u suton, Đorđe ponese na leđima celo radosno umiranje polja i ono najteže, nikad nedoživljeno.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Dečaka odnose, vezani nizami koračaju ispred Sime, između žandarma, u zelenilima bašta trepere desetine zenica, građani idu za Simom, na odstojanju, a nebo je sve od prozračnog, prostranog sjaja.
Popa, Vasko - KORA
tvojih da nije Sunce ne bi nikad U snu našem prenoćilo 15 Ulice tvojih pogleda Nemaju kraja Laste iz tvojih zenica Na jug se ne sele Sa jasika u grudima tvojim Lišće ne opada Na nebu tvojih reči Sunce ne zalazi 16 Sijalicu dobru
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Bezbrojne maske, zinule, iskrivljene, ismevačke, zažagrenih divljih zenica, iskeženih, kao u grabljivih zveri, zuba, bezumno srećne, pune pakosnih bora, ružne do smrtne odvratnosti, bečile se,
Mladi, topli zraci zalivali su joj lice, pa su kroz trepavice pronicali u dubinu njenih zenica, treptali na zarumenjenim obrazima, mrsili se u zlatnim paučinama njene kose pretvarajući je u zlatni oreol.
Ona je vitka, sveža, i kao biljka sočna. Ona je ljupka, i sunčani zraci trepere u dubini njenih zenica kao dve zvezde. Grudi su joj visoke, prave i drhtave. Crvena suknja leprša se kao veliki krvavi leptir.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Otuda se ikona s naslikanim svecem i sama doživljava kao sveta. Otuda i boje uzete sa svečevih zenica imaju čudotvornu moć da slepome vrate vid. Eto, zato se i piju s pričesnim vinom.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
sva u pokretu: uvijanje, kršenje njenoga mladog tela, podrhtavanja u uzbuđenju, grčenja u erotizovanoj ekstazi, širenje zenica i premiranja u glasu. Ne devojka, nego devojče Nuška celo se skupilo u telo kojim vitlaju čula i nagoni.
Činilo mu se da gleda u svoje velike, podbule žućkaste oči, sa tačkicama kraj zenica i da vidi i crni svoj ogrtač kojim je bio zagrnut”.
Miljković, Branko - PESME
SONET O PTICI Ispili se iz bačenog kamena i bude zenica neba oslepelog, malo života zbilja poletelog s naših beskrilnih pognutih ramena.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
1838. Nikanor Grujić IDEALU Poletu misli visprenih, tankog iz Oblačka divno, sjajna k’o zenica, Trepćeš odozgor, put blistanjem Zračka svetlaš mu kroz magle mutne!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
KAP. ĐURAŠKO: I ne mo’š, Iz očiju ti tajne tumačim, Pa iz njih učim tvoje željice, Iz zenica ti čitam sudbinu, Iz njinog sjaja strogu zapovest. — Zapovedaj! A bog je svemoguć.
“ Zar nije sad?... KNE3 ĐURĐE: I pre i sad, i dok ne umrem! Oh željo, željo! Sunce! Danice! Tvojih zenica plamen večiti Mojom je dušom svakad voljkovô — Il’ suza bila, ili osmeha U njima sinô blistajući sjaj, Zapoveda mi...
Bojić, Milutin - PESME
Tisuće ljudi, Tisuće grudi, Tisuć mišica, Tisuć zenica — Sve mre i gasne U slavu slave časne. Z. RAZMAH Pršte nebesa, jauču klanci, Tutne doline, zvone proplanci, A
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ko li je taj čovek? Eno ga gde zadnjom svetlošću svojih zenica gleda u Doroteja. Hoće li mu se zahvaliti? Da li mu je ostalo što od uljudnosti ili se ona izgubila u talasima bola?
Petrović, Rastko - PESME
Uzbuđen, neznanog časa, širokih zenica u beskraju; Još jedan jedini put tada u veličanstvenom sjaju Zaboravljati; zaboravljati sve to što život bi iza mene.
Oslobođen videh kružna slivanja da pokreću I ovu umornu moju usnu, da s njom i zenica mi sana Od ponoći već shvati Čas nenadmašnog ganuća!