Obradović, Dositej - BASNE
ona — „što spavaš kod bunara, gdi lasno možeš upasti i utopiti se, pak onda niko ne bi tebe krivio, nego bi svi na me zinuli, i nesrećom bi me naricali.
Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
uzda, pogledajte kako zija, kako zeva, peć, pećina, provalija, ala, koja bi vas nadušak progutala, mračni oblaci, zinuli na sva usta! Zadižem prtenu suknju iznad glave: evo ovom te alom teram, alo!
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Deva je govorio rečito, otvoreno. Hajduci zinuli od čuda, zaprepastili se!... — Tako je, Turčine! — završavao je Deva svoju optužbu. — Tako je!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Aj, to ja vas pitam?« — A oni se, vele, uhvatili svaki za svoje uši, pa zinuli, pa se zamislili, a posle ga pitali: »A odakle si ti, prijatelju?« — A on kaže: »Ja sam iz Iđoša!« — »Iz Iđoša?
To je iđoško pravo odondak.« — Tako onaj pripoveda, a oni oko njega zinuli pa slušaju; poneki još četvrt sata ostao sa ražjapljenim ustima od čuda, sve dok mu nisu kazali da zaklopi usta i da
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Zagledan u njihova opaljena, gruba, ali detinjasta, lica, u njihove širom otvorene oči – a bili su zinuli – u njihove barusave glave, jer su bez šubara jahali, Đurđe se pitao šta će sa njima, ubuduće, biti.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Lepe, lepe, pa sočne, da i meni matorome naiđe mrak na oči. Razrogačili potporučnici oči, a dah zaustavili i zinuli, kao da gutaju reči. — Hajdmo — povika potporučnik Dragoslav. — E, kuda ćete?...
Znaju svi da je to neka sitna stvar, da im narednik traži „dlaku u jajetu“. Ali su ipak zinuli i gledaju u tavanicu, kao da vide obešenog čoveka. — Gde zijaš tamo, gde zijaš?
Onda šapćući progovori: — Onaj tica peva! Svi zinuli i pretvorili se u uvo. Negde petao zakukureka. Značajno se pogledaše, i, kao vučeni nekom magnetskom silom, kretoše
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Takve bruke, takvijeh grdilah nigđe niko jošt vidio nije! Nosine im po od kvarta bjehu, istreštili oči kao tenci, a zinuli kâ kurjaci gladni; a drvene noge nasadili, pa iđahu kao na ključeve; oblačili prnje i jačine, — usred podne da ga čovjek
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
MITAR: Ja znam, ali ni on ne može iz reda izilaziti. Vidiš, kad bi ti metnula zlatnu kapu, svi bi zinuli na tebe kao na čavku.