Upotreba reči znadijaše u književnim delima


Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Jednom idući za ovcama, čuje u šumi neku pisku, a ne znadijaše šta je. Na taj glas otide on u šumu da vidi šta je. Kad tamo, ali se zapožarilo, pa u požaru zmija pišti.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Jednom idući za ovcama čuje u šumi neku pisku, a ne znadijaše šta je. Na taj glas otide on u šumu da vidi šta je. Kad tamo, ali se zapožarilo pa u požaru zmija pišti.

i mater i sve dvorane, ali ne mogaše ništa razabrati, nego svi mu kažu ono, što mu je pasja mati nalagala, i već ne znadijaše, šta će da radi, ili svoju ženu da zakolje ili da ide po svijetu tražiti svoju đecu.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Frane ne može ništa, no im dopušta da mu oko iskopaju!... Obuze ga velika tuga i strah, i vjera mu se pomjeri, te ne znadijaše kome da se moli, pošto ne bješe navikao da se obrće pravce k bogu.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Jednom, idući za ovcama, čuje u šumi neku pisku, a ne znadijaše šta je. Na taj glas otide on u šumu da vidi šta je. Kad tamo, ali se zapožarilo, pa u požaru zmija pišti.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Prokletija i Žljebova učestano odjekivahu brdske baterije, a unaokolo po Kosovu i Metohiji praskahu puščani plotuni. Znadijaše pop šta ovo znači. Tamo, zapadno, iznemogla vojska činila je poslednje napore da prodre u Vasojeviće.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Glas mu doista iskreno podrhtavaše, silna unutarnja sila ispoljavaše riječi, no zasve ne znadijaše što da reče, a opet nije mogao da se uzdrži. — Sinoć sam ti, — produži, — razgovarao s bratom do kasna.

Ivo časkom zastade. Silna čežnja i tuga javljaše mu se iz duše. Ne znadijaše joj uzroka, tek je lijepo osjećao da mu trga grudi. I njih droje zaustaviše se i pogledaše pravce kuda je on gledao.

Kada opazi majku u dvorištu, čisto mu dođe da je zagrli. U njenim dobrim očima zapazi brigu. Znadijaše da je ona bila blagodarna i dobra sirotinji, i njih dvoje nijemo razgovarahu. — Jesi li okisa? — upita ga razblaženo.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Hodeći kroz trsku lav ubode se u nogu; zašika mu se parez u šapu i osta. Što da čini, sam ne umi izvaditi? A znadijaše lav za onoga Savu pustinjaka; ode k njemu, sčuljio se dole, umiljato prevraća oči gledeći k njemu, digao šapu te mu

je bunar sam patrijarh Jakov, Avramov unuk, dao iskopati za svoju mu kućnu potrebu i radi marve svoje, pak kako prorok znadijaše da će doposle ona zemlja njegova poroda izrailjskoga biti, te ga pokloni svome sinu, prekrasnome Josifu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti