Upotreba reči znali u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Bilo je, istina, među njima koji nisu znali ni deset zapovedi božij’... pa opet nisu krali ni otimali. Behu to većinom dobri i pošteni ljudi, bez ikakvih

Obradović, Dositej - BASNE

Njihovo neposlušanije sasvim je osnovato na neznanju, jer da su oni znali šta će se iz toga roditi, ne bi se prevarili: evo, dakle, kako je neznanje prvi praroditeljni greh.

Da dobro rasudimo, toga pokora i sijaseta oni isti koji su Hrista raspeli niti su činili niti su za to znali! Pošten a k tomu učen čovek to ne može da trpi, no žali, tuži se i obličuje; zato on tu mora postradati, ako pre ne

Mi smo plakali kad smo promolili glavu na ovi svet, al onda barem ništa | nismo znali, niko nam se neće za to rugati.

” Što su prvi znali, to su drugi za njima gotovo i napisano našli; a što su ovi za hiljadu i za dve hiljade godina iznašli, to oni prvi nisu

Da su Aristotel i Arhimid druge sebi podobne pre sebe imali, i da su živili u vreme Neftonovo i Ajderovo, i oni bi znali šta i ovi.

i s konzilijari N. N. N. govorio. „Znaš li kako sam im kresao? Bre, nisu znali šta će mi odgovoriti, nego samo: „Šon gut! Šon gut!

Za sve to blaženi i sveti apostoli nisu ni reči ni slova niti znali niti mislili. A naši slavenski narodi primiše hristjanstvo neki od Grekov, a neki od Latina. No kad?

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

iz Kršne Glave, oba stari i ne velike nauke, no što se tiče krstiti i venčati i druge obrede crkvene, to su dobro znali i mene u tome poučavali.

glavama, to dođe po 8 ili najviše po 10 groša, jerbo su knezovi glave od vezira krili, a spa̓ije i drugi Turci koji su znali nisu veziru hteli kazivati.

” Ja kažem, neka se oni samo kupe, a za džebanu neka se ne brinu, ja ću je iz Nemačke dobiti, a veće svi glavni ljudi znali su, da je moj otac kod Nemaca poznat, i veruju da će Nemci meni dati džebane. Drugi dan dođe moj stric.

prosto srpski, oni će sve razumeti; a da si ti njima s politikom pisao oni bi vama politično i odgovarali pa ne bi znali gde ste”. Onde zapečatimo pisma, i on i̓ uze da pošlje. Od strica dolaze jednako momci i pitaju: „Kamo džebana?

momke na stranu, a tako i oni učine, pa onda iskreno mi kažu: „Mi smo — vele — prekjuče udarili na Jagodinu, a nismo znali da je Kučuk-Alija s krdžalijama došao, i tu nas Turci razbiju, i Jagodinu ostavimo, i otišao je Crni Đorđe po onom

I tako ljudi mu veruju i zairu mu donesu, i on ode k Jagodini i k Nišu, pokupi krdžalije i dovede u Jagodinu. A naši ne znali da je tu s krdžalijama Kučuk Alija, i tako udare na Jagodinu i budu razbijeni.

knezove, kao: Aleksu, Birčanina, Stanoja, Petra iz Ćuprije, Hadži-Ruvima — i pobrojimo sve druge, koje smo onda dobro znali, i đadija̓u da sve glavne ljude i one koji su u austrijskom ratu vojevali iseku, da sama deca ostanu itd.

Čardaklija bio je svoju ženu sa Stojkovićem Atanasijem i Teodorom Filipovićem poslao u Rosiju (mi nismo znali da je tamo njegova žena), pa zato i on navali da se ide u Rosiju.

Dođemo u Harkov i nađemo Čardaklinu ženu (koju je Čardaklija sa Stojkovićem i Filipovićem poslao, a mi nismo ništa znali) i siđemo kod nje na konak.

” Manem ja rukom, dođe Hadži-Melentije i Teodosije, počnemo svi govoriti koliko smo bolje znali, da ga ustanimo; i on odobri, bar danas da se zadrži, da čujemo za našu vojsku, koja je pred Hadži-begom, kako stoji.

Srbi jurišiše i sa sve strana zapališe kuće. Naši, koji su znali gdi je zatvoreno oko 60 Srba varošana i seljaka, otrče, obiju zatvor i puste da ne pogore.

Budite uvereni da smo sve to odavna predvidili, i točio znali šta će i kako će s vama biti, no kad i proči sovati naši neposlušani ostaše, morali smo sožaljevati ne o njima, no o

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Ama, da li će on odista doći? — upita Đura. — Neće ja! Zar ti ne znaš njega? — Ao, ja poganog grivonje, jadi ga znali!... Nego šta veliš? Hoćemo li ga zavarčiti? — Neće mu, vala pasti na um ni ona vrljava baba Petrija, a kamoli ko drugi.

Onda još nije bilo mehana. Možda je i bilo, ali tek Zarožani nisu znali da ima mehane na svetu. Licem na Ivanjdan behu se iskupili sve po izboru ljudi iz sela s kmetom pod orah.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Ne sedimo, Nogiću!... Ali, brate, nismo znali. Ko može znati šta je u onoj đavolskoj duši?... Ja sam, istina, s Jovom zajedno odbijao ljude od njega...

Jovica je imao sestru na udaju, a Jovan, opet, bio momak za ženidbu, pa kao komšijske kuće... Znali se od detinjstva, pa se i zapazili. Jovan, dakle, hteo uzeti Spaseniju, sestru Jovičinu. Ali, ne lezi đavole!

Turci se spremahu za prelazak. Bilo ih je do jedan buljuk... Razgovor se među njima vodio tiho, mirno; znali su da tuda četuje Zeka buljubaša, čije ime za kratko vreme posta strašilo... — Hoćemo li, ljudi? — Hajde, biva.

— Meni je čudnovato!... — reče Jakov. — Ja se ne bih čudio! — reče Miloš. — Pre bih rekao da oni nisu znali da smo mi ovde, pa su išli bez brige. Ali kad su udarili na vatru, oni se povukoše da se razmisle.

Dučić, Jovan - PESME

Oboje smo strasno verovali tada Da se besmo našli. I mi nismo znali Koliko smo bili umorni i pali Od sumnjâ i davno preživljenih jada...

RASPUĆE Ja ne znam raskršće na kom smo se sreli, Nekad, kao stranci, sa dva razna puta; Kad nit smo to znali, i niti to hteli, Jednog bezimenog i strašnog minuta.

Ali čuše ovo ostali ljudi iz dva kraljevstva, i pojuriše na obalu, i ubiše ova dva buntovnika. A nisu znali da su ova dva čoveka bili veliki kao dva božanstva: jer su bili jedini koji su u svom nespokojstvu nazreli dolazak

Blagoslovi, Blagi, one što su pali Pod nož krivokletca u podnožje krsta, Ni veliki pretci nisu drugo znali Tim putem u senci Tvog velikog prsta. Blagoslovi, Dobri, njihov trag što sjaji, Trubu mrtvih uvek punu Tvoga daha.

Zar hrabrost poltrona da ti snagu sputa, I da nož zločinca prospe zadnju venu! Kosovski vitezi prvi put su znali Za vojsku ubica što će da ih srete: Za gnusno junaštvo onih što su klali U postelji starca, u kolevci dete.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

mu da naspe čorbu sebi u tanjir, ali on, veli, kazao: „Neka, hvala, mogu ja i iz činije”, te nije htio prljati tanjira — Znali smo mi već unaprijed da nas on neće osramotiti! Pop ga je čas pô prekidao: „A Mara?”, ili „A ona šta kaže?

— E, seljače i gospodine, njega je onu noć, kad škola izgore, nestalo. Nijesmo dugo znali, dok ne dođe Marko trubač iz vojske i reče da je Pavao otišao u Biograd i stupio u vojsku.

Meni bi i suviše: — Kad biste vi znali srpsku vojsku i njena dela, vi biste se stideli tako što reći. Onda Tumanov stane, natucajući nemački, da priča.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

i nešto malo više godina, sve je bolje, tako da ponekad skoro i ne valja od silne pismenosti; jer pre ni ljudi nisu znali da pišu ni svojim sinovima, a sada i devojke pišu pisma, te još kako pišu, pa još da znate kome!

A ja ću samo da svrnem malo kući, a na tu ćemo stranu i udariti, pa ćete o jednom trošku videti i moju kuću, da bi je znali sutra naći ako se ja, to jest, malo zadržim posle službe, jer se nadam da ćete biti tako ljubazni pa da ćete me sutra

porti, pomaže Arkadiji, zvoni i piri u kadionicu i za to dobije uvek pola poskurice, a poslao ga je Arkadija da javi. Znali su, dakle, da je putnik došao, ali mu se, naravno, nisu nadali.

umeju da nađu i dopadnu u ženskom društvu sa onim dosadnim stereotipnim frazama od kojih su nekoliko tuceta napamet znali, i time plenili ćurkasto ženskinje; ali koji posle obično kod pametnijeg ženskinja postanu dosadni, jer što su znali, to

znali, i time plenili ćurkasto ženskinje; ali koji posle obično kod pametnijeg ženskinja postanu dosadni, jer što su znali, to su odmah izdeklamovali, i u pravom, zanimljivom govoru i ne mogu učestvovati.

— Ništa od svega toga ne znam ti ja, Spiro! — Nije valjda imala frau-Gabriela kola da plati, a znali bi i vi... — Ta šta govoriš! — Pa... ovaj... najbolje će biti da odemo u koju drugu sobu...

Što rekli paori: »Il’ za njega, il’ u Tisu s brega!« a mi, šta smo znali, nego popustili. Pa k’o velim: idi, bedo, aratos te bilo! Kad ’oćete, a vi se uzmite! ha-ha-ha!

Pre nego što su to znali i sami popovi, znalo je selo da su se pomirili. Frau Gabriela je poletela odmah onoga časa kad ih je videla zajedno u

Još pre, još mnogo pre, gnedige. A zar vam nisu to kazali? Zar niste to, milostiva, znali? Od onda još ja nju ne mirišem kad smo bile obadve u Temišvaru, pa kad joj umro muž, i kad sam videla kako je flegmatiš

A da im nije nas iz Oberestrajha, ta ne bi ni danas još znali šta je »semlprezla« i »pohenes«!... To ne znadu, a pasija im je da se prdače sas noblesom!

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

No, samo više nije izlazila u varoš, ni na groblje, među prosjake. Nije više tamo prosila i pokazivala se gde su znali za nju i Lubu, da žive nevenčani, stid je bilo, već počela da prosi i ide po selima.

Bio je lep čovek. Mlad, plav, koščata i izvijena lica s punom, kratkom bradom. Svi su ga znali, a i voleli ga. Koliko puta bane u ma čiju kuću, i zatraži od domaćice: — Rakije da mi dâš! — Šta će ti rakija?

Paraputa!... A još manje bi ozbiljniji, stariji trgovci gledali u nj da nisu znali da njega još jednako kod sebe drži, hrani, i neguje sada već ostarela hadžika Tašana.

Žiža! — pokazivajući joj na svoje krpe, odelo koji će da mu izgore od bačene žigice na nju. A svi su znali zašto ona toga, Paraputu, evo već celoga veka nadgleda, čuva.

Jer su onda znali kako će Copa sigurno, i bez straha, prljajući sve oko sebe, da se uvuče u gazdin dućan, da sedne sproću gazde na ulaz,

Samo, a to su svi znali, kad god bi hteo neko da ga uplaši, on bi mu prišao i načinivši prstima krst pokazivao. — Copo, na!

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

ljude čija me je bistra i sveža razboritost, jedna divna jasnoća inteligencije prosto zgranjavala; ljude koji su uvek znali šta hoće i kod kojih me je naročito čudio onaj uvek fini, tanak i dosledan red misli, ma o čemu pokrenuo da s njima

puno ljudi, još zdravijih od njega, još dužnijih zajedničkoj stvari, koji nikad fronta nisu ni videli i koji su o ratu znali isto toliko koliko i žene; čak one žene po bolnicama nešto i znaju, ali oni baš ništa.

Afrika

Zanimljivo bi bilo znati ukoliko su bili začuđeni urođenici koji su prvi videli belce, kad su već ranije znali za ovakvu svoju belu braću.

Sve to jedino što smo čitali iste knjige, i znali početke istih pesama napamet. To je plan Fransisa Befa, koji bi da prekrati svoje vreme.

Docnije sam želeo da vidim igru dva njamua, za koje su svi seljani znali da žive međ njima. Bilo je dovoljno da samo odredim veličinu nagrade.

Mi ne vidimo šta je na njemu da bismo znali šta nije; već čim ga pogledamo, prvo zaključimo da je zaboravio vezati kravatu, poneti šešir itd.

Poneki su znali koju reč francusku, tako da smo vodili veseo i dug razgovor o stvarima savršeno beznačajnim. Onda mi jedan od njih,

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Hrist, ili strašni sud, ili večnost, pa su i sami ponavljali, za sveštenikom, „in saecula saeculorum“, ali nisu znali, sasvim sigurno, šta posle? – tako su i ovi, šizmatici, znali nemački.

– tako su i ovi, šizmatici, znali nemački. Svi su razumeli, kad je grof čitao „Ihro Kaiserlich Königliche Majestät“ i „bei derdemnächst resolvierten

Majestät“ i „bei derdemnächst resolvierten endichen Regulierung derer Slavonischen Grantz Regimenten“ – samo nisu znali šta to u stvari znači. Slutili su da je, najzad, došlo ono najgore, i ostali su ubezeknuti, jer je, najzad, eto, došlo.

Oni to još nisu znali, tog proleća, i budili su se u Temišvaru, kao što su se budili nekad u Srbiji, kao jedna porodica.

Bila je to neka čudna žalost, neka vrsta sažaljenja. Svi su o tome u porodici Isakoviča znali i svi su joj se, zbog toga, i smejali.

Nije bila ružna, naprotiv, ali je bila nagluva i svi su to, u Novom Sadu, znali. Senator Stritceski dugo nije dao kćer za šizmatika, i jedva su ga umolili, ali je svoju siromašnu rođaku, koja je

Stići ću ja još do Beča, i do Bestuševa.“ To je opet bio onaj visoki, oholi, Pavle, sa namirisanim brcima, koga su znali godinama. Perikmaher mu je bio to jutro udesio zlatnu kosu i ona je treperila u uvojcima.

Trifunovi konjanici, i oni najsiromašniji, bili su videli, u ratovima, nešto tuđeg sveta. Znali su oni da u svetu ne vlada svetac Isakoviča, Sveti Mrata, nego laž, prevara, zlo, sablazan, i sramota.

su se noću, na roglju, sašaptavali i prenosili vesti od usta do usta, kao što se prenosi žeravica od kuće do kuće. Znali su oni šta hoće temišvarska gospoda.

Krv naša je rasuta širom Evrope. Ovo je naša zemlja, na sablji dobivena – mit dem Säbel! Iako nisu svi znali da to tako jasno, i glasno, viču, svi su ti oficiri carice, i otpušteni vojnici, bili istog mišljenja, iste duše.

A sem toga, samo je Petar, među njima, bio vičan da zaigra bečku igru, ostali su jedva znali polonezu. Samo su u kolu podvriskivali, gorostasno.

U njihovom krugu, mogli su se, na prste, izbrojati oni koji su znali da čitaju i pišu, a nemecki ih je govorilo, i među oficirima, malo. Major Joan Božič učinio se bio Pavlu pravi Bečlija.

Teodosije - ŽITIJA

Došavši k sebi, razumedoše da ga niko drugi nije odveo nego onaj Rus monah, govorahu, u Svetu Goru, jer su još otpre znali za njegovu žudnu da tamo ode.

Kao nekim neobičnim blagouhanjem crkva se ispuni, tako da su se svi divili i nisu znali šta je to. I gle, opet, kao i ranije u Svetoj Gori bi šum kao kad vetar huji.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Kao što nisu imali narodnih osećanja, tako ih nije ništa trajno vezivalo ni za Turke. Oni su jedino znali za versko osećanje i za ideju da oni čine viši društveni red.

koga vodi unuka, vraća se s onim što je dobio pevajući pesmu o Kraljeviću Marku a narod je u horu prihvata: svi su je znali.* U pesmama koje slave uskoke jasno se kazuje, da se oni bore „za krst časni i slobodu zlatnu“.

Većina od ovih Aromuna bili su u tom smislu pogrčeni što su znali grčki, bili u vizantijskom smislu jako odani pravoslavnoj crkvi i ponosili se grčkom mudrošću i jelinskom i

Oni nisu pevali samo u Prilepu i okolini, već su se razilazili i po mnogim drugim krajevima. U Bitolju su se npr. znali hanovi u koje su oni pred pazarne dane dolazili i svet se tu skupljao da ih sluša.

Predstavljali su se kao tobožnje žrtve, kao žrtve ambicija sviju njihovih suseda. Znali su da kod zaposlenog evropskog sveta tvrđenja znače isto toliko koliko i dokazi.

— Uticaj austrijskog duha. — Razvitak mentaliteta. Plemstvo i inteligencija u Hrvatskoj i Slavoniji su znali hrvatsku istoriju. Ali ove stare uspomene nisu bile ni žive ni duboke u narodnim masama.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Kad bi bilo vrijeme ručku, a to su i čiča i mačak znali po nepogrešivom satu — trbuhu, starac bi samo rekao: — Tošo, hajde da ručamo, jer je podne baš sad prošlo tamo preko

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Što se tiče mene i čitavog čopora babaca, nije morala da izbija bilo šta. Mi smo znali: podne je. Ne može biti da nije. Seterka u neko drugo vreme nije smela biti izvedena u šetnju.

Više bih voleo da smo ćutali, ali se nije moglo ići i ćutati, a još manje govoriti o ocu, Staniki ili Timotiju. Znali smo da ne možemo ići ovako do beskonačnosti. Ona se prva trgla. - Želim da danas dođeš kući na ručak!

Nije stigla da završi rečenicu jer je gomila oko nas nezadrživo rasla. Naravno, mi smo znali da ovakve stvari privlače Karanovo sigurnije nego što magnet privlači opiljke gvožđa, ali to nije moglo da nam pomogne.

- vikala je žena u crvenoj bluzi. Tako sam čuo da je čudo što se ranije nisam bacio s krova; da su oni odavno znali da ću pored takvog oca i maćehe morati da uradim nešto slično; da sam ja jedno čudovište koje nije ni moglo drugačije

Daću ti dve stotine dinara, Suljo, ako kažeš gde ti je sestra! - smešio sam mu se, iako smo obojica znali da bih mu najradije zavrnuo šiju. On se već sasvim zaustavio, metnuo prst u usta i odmahnuo glavom.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

bio, još ne bogat dolazili su poznati i prijatelji u kuću više nego sada, no gospodar Sofra mnoge je odbio, koji nisu znali obitelj njegovu uvažiti.

Gospođa Soka i Krečarka proklinju Čamču; da su znali, ne bi ih sa Čamčom nikuda pustili. Međutim je Pera po svom običaju gazdovao.

Gospodar Sofra i Krečar nisu nikad bili u Poljskoj, pa nisu znali ni za takovu armiciju; i, da su znali da će tako proći, ne bi ih videla Poljska. Sad ide Čamča sa armicijašem kolima.

Gospodar Sofra i Krečar nisu nikad bili u Poljskoj, pa nisu znali ni za takovu armiciju; i, da su znali da će tako proći, ne bi ih videla Poljska. Sad ide Čamča sa armicijašem kolima.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

do humke, od drveta do drveta, probijali, kroz lanac stražara, koji su osećali de se nešto oko njih događa, ali nisu znali šta, naprežući vid da u mesečini što sagledaju, opalivši pokatkad u potpun mrak.

Mada su znali da ih ponegde čeka svega neka smežurana baba, venac luka, ular, ili kakva srebrna kopča na kaišu, bili su razdragano

I pošto im nisu znali jezik, oni su im govorili mumlanjem, jaukanjem, rikanjem i rzanjem, kalamburima, sastavljenim od svakojakih glasova što su

Bio je zadovoljan, jer ih je našao više od stotinu koji su znali da lepo izgovore: „Marija Terezija...” i dodadu: „vivat“.

polka, Vuk Isakovič, završio je dan u Pečuju, pred polazak na bojište, teško i zlo, što ostali nisu znali.

zgarišta i šančeva, na kojima se naseliše rode, ona se videla izdaleka, među vrbama, pa su je svi ribari i lađari znali.

Porazboljevahu se mnogi. Preneraziše se kad videše varoši od kamena, čudne mostove, sprave čiju upotrebu nisu znali, čitava brda naslaganih kosa, koje behu prodane ruskim trgovcima.

Zavideo je svojim oficirima koji su putovali bezbrižno, a još više svojim vojnicima koji nisu znali ni kud idu. Bio je poverovao plaču i leleku, pri polasku, i slutio da će mu ovo biti poslednji odlazak i da će u ovom

i pratili ga svud, kuda se po dvorani kretao, gazeći pažljivo za ogromnim šeputima i prevezima Princeze Matere. Znali su da su čuveni sa svoje muške snage i bili su oholi što i tu slavu pronose po nemačkoj carevini.

Znali su da su čuveni sa svoje muške snage i bili su oholi što i tu slavu pronose po nemačkoj carevini. Znali su da je Isakovič bio ljubimac, kao i ceo Dunavski polk, na dvoru Aleksandra Virtemberškog, pa su sad čekali, kao na

Spavali su mu u blatu, gazili su mu reke, a pešačili dok ne dadnu. Niti su znali zašto ratuju, niti su ga pitali o tome, niti je morao što da im objašnjava.

iz šume u suprotnu obalu, nije se videlo ništa, sem drveća i, nad njim, duboke, velike praznine, u kojoj nisu znali čega ima.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Nema, niti je bilo, ni civilizovanih naroda ni „primitivnih“ plemena koji ne bi znali za porodicu (u nekom obliku). Porodica je univerzalni, ljudski, kulturni izum, baš kao što su to i govor, upotreba

⁹ Zadružni moral i uopšte život u zadruzi mnogi izvešteči sa terena, kao i neki etnolozi, znali su često da nekritički hvale i idealizuju. Tu odu zadružnom životu, u npr.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Kao da smo već tada znali da život nije samo jedan predmet i da ne može stati u jednu jedinu svesku, na kojoj piše »Istorija«.

Bili smo pomalo dangube, pomalo estete. Okruženi energičnim mladim lavovima, koji su znali šta hoće i trudili da to i postignu, ličili smo na šačicu somnambula što se sapliću o svoje maštarije.

Svi smo im, dakle, zavideli i svi znali njihova stalna mesta u Kinoteci — dva sedišta topla od nežnosti. Danas stare filmove prikazuju na televiziji i ja se

Za ta četiri jedva čujna udarca znali su samo momci posvećeni u tajnu — veterani gimnastičke sale, najlukaviji i najhitriji lovci gimnazijalki i studentkinja

Nisu više znali idu li pravo ili se, zavedeni kamenim lavirintom, vrte u krugu. A onda, kažu, profesor više nije mogao dalje; najpre mu

I svi ostali, činilo joj se, znali su zbog čega je tu: čovek za šankom aperitiv-bara, garderober, čuvar parkinga, koji bi je uvek pogledao kada je ulazio

Matavulj, Simo - USKOK

Ne uzmi sa zle strane, slatki brajo, jer da oboje nijesu čisti i suviše mekoobrazni, odavno bismo svi znali šta im je! Radi kako znaš, ali ne prenagli, ne ogriješi dušu! — O, bog s nama! — reče knez.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Najbolji dečji pisci biće, dakle, oni koji, ne gubeći ni žar ni dubinu, budu znali da se održe na nivou stvarnosti i čulnog iskustva.

Da oni kažu detetu, da dete kaže nastavnici. Takvu poruku nisu mogli naći u pesmi o zecu. Nisu znali gde je. Zbog toga molimo sve pisce: ako imaju kakvu poruku, neka nam je ostavljaju kod nastojnika ili ubace u

nam se u ruci nađe, javlja se i taj uvek pomalo staromodni, i uvek aktuelni stihotvorac; tu je kao da smo ga oduvek znali. I danas, kadgod pokušamo da govorimo najmanjoj deci, vraćamo se zmajevskom osmercu.

Tako je nastala reč STOP ako niste znali. Teško da nam ovakvo znanje ičemu može poslužiti, a takvih domišljanja i viceva ima kod Lukića mnogo.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

Ah, dušan mora u grobu suze prolivati! ŠERBULIĆ: (plače): Oprostite, gospodine, mi za te novine nismo ništa znali; inače proklet koji ne ljubi svoj narod! SMRDIĆ: Mi smo se spravljali da doveče slavimo slobodu.

SMRDIĆ. (smeši se): Znali su da niste vredni ništa učiniti. ŠERBULIĆ: Ja nisam? Nego vi, koji ste tolike ljude prevarili i bankrotirali?

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

i nazadni kaluđeri su popreko gledali stranca »Moskova« i svetovnjaka koji je mlade učio onome što oni nisu znali i što je u njihovim očima bilo izlišno; ruski Sinod je Suvorova gotovo sasvim napustio, a izgleda da je i sam Suvorov

I ne samo da su tako o njemu sudili strani pisci, koji nisu znali ili slabo znali srpski, iste su pohvale i kod domaćih pisaca.

I ne samo da su tako o njemu sudili strani pisci, koji nisu znali ili slabo znali srpski, iste su pohvale i kod domaćih pisaca.

Oko 1830. godine srpska narodna poezija uživa evropski glas. I kod učenih Srba, koji su dotle znali samo za školske klasične uzore, pod utiskom tog evropskog glasa, počinje se ceniti narodna poezija. Još 1818.

Milićević, Vuk - Bespuće

sa velikim šeširima, iskrivljenih krila, u prljavim, širokim, iskrpljenim pantalonama i teškim cipelama u kojima nisu znali da idu i koje su lupale.

A oni dolje pričali su o Zagrebu, o stotinu stvari koje su dobro znali, sjećali se sa vedrim i veselim smijehom malih događaja; njihov govor lagano i isprekidano miješao se u pun i

Sremac, Stevan - PROZA

S ponosom je prolazio naš Jova pored komšija, koji, kako se njemu činjaše, pucahu od zavisti, jer su već juče znali da ima pečenicu, a sada videli i ćurana. I to kakvog ćurana!

Radičević, Branko - PESME

skotine nesite, Jeste divne, jeste plemenite, Vi miševa svoji ne bi jeli, Krv i mozak samo piti teli, Lepo li bi znali kako valja Od čoveka praviti bogalja: „S knjigom svani, s knjigom i omrkni, Sedi, bubaj, pa na knjizi crkni!

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

(— Ode da spava — primijeti Petrak.) Ostadoh ja sam, nekako kao ravnopravan i treći, uz dvojicu zavjerenika koji su znali za minuli noćni doživljaj s mjesecom.

Svaki drugi — Jovo. Bilo ih je koji nisu znali ni kako im je prezime, ali da se zove Jovo, to već zna, smetenjak nijedan.

Tamo me dočekaše radoznalo i s poštovanjem, kao nekog slavljenika. Svi su već znali priču o drmogaćinom megdanu sa žandarmima i sjaj njegova podviga treperio je i po meni kao od nekog skrivenog

Vaskrsije je tvoj ćaća — viče cura. — Zar nam odnese dječaka? — čudi se komandir. — Ne bi vi znali! — galami luda. — Ovo je moj sin, a vama ako treba djece, napravite sebi, dokoni ste.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

To je bilo sve. Nisi se udala. Svi su znali zašto nećeš i više ti se svetili nego što su te sažaljevali. I ja sam znao, ali sam ćutao. Nisam znao šta da radim.

Retko su kod kuće bili, naročito noću, već uvek tako u „nekim“ poslovima. A te njihove poslove svi su znali, ali niko nije smeo da im kaže, tako su se oni bili nekako od svih kao izdvojili, odmakli, postali silni.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

U tom svane: ali braća jošte spavaju, ništa nijesu znali šta je najstariji brat učinio. On ih probudi a ne kaže im ništa. Otale se podignu i stanu putovati dalje.

A oni odmah skoče, opreme se i pođu dalje putovati, ama nijesu znali ni đe su ni u kojoj zemlji. Velik strah ih popadne da u onoj pustinji od gladi ne poskapaju, pa se stanu bogu moliti da

Da nisam ja nju tražio, vi je ne bi našli, jer niste za nju ni znali. Prvi zmaj rekne: — Moja je devojka! Jer da ja nju nisam našao, vi ju ne bi imali, a ti bi ju badava sav tvoj vek

Čim oni vidješe Marka, počeše od radosti pijukati, jer su znali da ih je on izbavio od zmije šestokrilke, pa mu rekoše da se sakrije između njih, jer ako ga vidi njihova mati kad dođe,

Po sreći svi su znali plivati do samoga popa, dok načnu se topiti, te se svaki od njih uhvati za čun i prepliju na drugu stranu.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

DOKTOR: Jeste li često odlazili u Kameru parisku? PUTNIK: To ne znam gdi je. DOKTOR: Kako ne bi znali? Kamera pariska i departamenta. PUTNIK: To se zove Kamera pera, a ne pariska. DOKTOR: O, ne treba izvrtati!

Koliko su pod Fridrihom i Bunapartom avanzirali, što su vešto odgovoriti znali? Zato i mi valja tome da podražavamo. Ko će da se načini magarac? JAKOV: Šta ćemo se praviti, kad ima gotovih na svetu.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Znate li šta je tada kazao zec? Ne znate? Pa i otkud biste znali! Kazao je, sa dubokim kajanjem jednog tek probuđenog jutarnjeg pijanca: „Majku mu — rekao je — kad god se napijem,

Što se tiče Golfijane, tu su stvari bile nešto drukčije. Kelneri su već unapred znali da do njih ne možete da stignete autobusom iliti tramvajem, nego samo kolima, oću da kažem, nisu mogli ni u snu da

Otkrila sam to sasvim slučajno dok sam se šunjala da joj maznem ključeve od telefona. Ona, ako niste do sada znali, zaključava katancem brojčanik od telefona jer su računi dostigli astronomske visine, tako da ja ne mogu nikada da

Ako niste znali, reklama je moje delo i pojavila se u svim jugoslovenskim novinama i programima radio-stanice. Kako? To ćete tek čuti!

Odjedanput utvrđujete, kao da to nikad niste znali, da su sve kuće u kojima ste se do tada grebali lepše od vaše! Nije da sam snob ili nešto slično, ne daj bože, ali ne

Osim toga, uživam u Beogradu kad je avgust i kada letnji vetar zaigra pipirevku sa starim novinama. Ako već niste znali: postoji samo jedna stvar užasnija od Beograda leti — to je Beograd zimi!

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

JELICA: Vi mi niste ni polak pripovedali što se vaše familije tiče, i da nije bilo vašega momka, ne bi ni znali gotovo ništa. ALEKSA: A u čemu to?

BATIĆ: Mi rod? MARKO: Prisni rod; evo pitaj gospodin barona. BATIĆ: Barona; dakle i to je baron učinio? Mi nismo znali da smo rod, nego on da nas nauči!...

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

u lov u noći svježe, u zaliv tihi spuštali mreže, brodili morem do zore sjajne, saznali mnoge njegove tajne. Znali su zašto more se ljuti, znali šta misli i kada ćuti, čitali njegov muk.

Znali su zašto more se ljuti, znali šta misli i kada ćuti, čitali njegov muk. Znali su uzrok njegova gnjeva, kad strašnu pjesmu osvete pjeva iz teške

Znali su zašto more se ljuti, znali šta misli i kada ćuti, čitali njegov muk. Znali su uzrok njegova gnjeva, kad strašnu pjesmu osvete pjeva iz teške bure huk.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Bila sam dosta mlađa od njega. Imala sam sedamnaest godina. Da su njegovi roditelji znali da bih ja htela, oni bi me sigurno zaprosili; ja sa svojim vezovima mogu dobro da zaradim; više no on ribolovom.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

dok tutanj izdiže jezera i nestaju granice državne a da vas niko ne tuži da ste hegemoni Milost će oskudna biti znali ste da svako svoju sreću kuje al ne beste pokorni ni sopstvenom znanju spremite se za turizam po paklu mada presuda

Mašine dolaze preko brda da me njuše najodanija je ljubav mehanička... Niste to znali? Zašto ste živeli! Uostalom da kažem još nešto o sebi obučen u odelo satkano od belog zlata u mom kačketu sabrana

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

TANASIJE: Da je sve to popisano i zapečaćeno, pa 'ajde, 'ajde, ali pogledaj: sve otvoreno... AGATON: I još kad bi znali čega ti sve tu nema? Sve su sobe prepune skupocenih stvari, sve čisto srebro... PROKA: I sve to čuva nekakva tetka.

A zar bi to bilo otmeno da me je oterao? TRIFUN: Još kad bi vi znali šta oni šapuću? GINA: A ko će ih znati. TRIFUN: Znam ja ako vi ne znate. SARKA: Pa reci i nama.

TRIFUN: Da mi je samo znati na osnovu čega smo se nadali, kad smo svi znali da je pokojnik pravi poganac. Nismo ničemu ni trebali da se nadamo. TANASIJE: Ja braćo, tvrdim da je on nas opljačkao.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

»Bog ga video, kad ih pre nauči pesmi! pomisli Ljubica. — Vidi se da je nisu znali dosad: eno još ih uči kako se to igra«. Zatim se okrete svojim nestašcima i strogim tonom vrati ih na svoja mesta.

Sve tako, bez kraja!... — Zar baš nikad niste znali za igru sa drugovima, šalu, zabave ?... — Nikad. Ja nisam za eve to vreme ništa osećao, ništa želeo; živeo sam...

Osećaše tu mnogo svoje krivice... »Šta smo znali drugo raditi ? razmišljaše on u sebi. Zar da gledamo mirno kako se svetina školska beščasti, a zovemo se učitelji i

Ona kao da to ne osećaše, nego nastavi očajnim glasom: — Ne znate vi ko je pred vama. A kad biste znali kakva sam ja teška grešnica, ne biste me ni pogledali. O, teško meni!... i ona pokri lice vrelim rukama i gorko zajeca.

— E brate, baš to nismo znali, reći će jedna poluglasno, nego smo došli da čujemo od gospodina Ljube!... — Bar da je neženjen, pa da mu priliči!

Početkom juna nastade velika žurba u školi : određen je revizor, znali su ga oboje, i Gojko i Ljubica, jer im je predavao školski rad.

je ono držan zbor, a na njegovo mesto odmah dođe jedan njihov drug iz Učiteljske Škole, godinu dana stariji po školi, a znali su ga dobro i Gojko i Velja. Gojko nije dobio premeštaj, to mu javiše drugovi, koji su se bavili u Beogradu.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

Banjicom, gospodo, ako niste znali! To je prvo! JELISAVETA: Sad samo kaži da ti to nisi znao! (Sedne na Majcenov sto i zapali cigaretu) MAJCEN: A,

dozvoljava se... drama Razbojnici od Fridriha Šilera...” SOFIJA: To je, ako niste znali, nemački pisac! JELISAVETA: Zar misliš da to gospodinu nije poznato? MAJCEN (nastavlja sa čitanjem): „...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

ETERIZAM Drugu Ivi Andriću Moja je bajka: da se u snu dok se spava dobra čine, i da ništa nije java. Nismo znali a imali smo čedo u daljini. Rekao sam ti cvet jedan lak ispuniće tvoje misli.

Znali su unapred da će do smrti, i oni i njihova deca i njihove pogrbljene žene, jesti polentu. Prolazimo jednako kraj stenoviti

koji je polazio u Galiciju i tako sam ušao u vagon, na stanici, u Bečkereku, uz plač i kuknjavu Bečkerečana, koji su znali da, većinu, u smrt, ispraćaju. Svoju sirotu mater sam bio prevario.

Njin barok, Versalj; njin rokoko, Trijanon – znali su šta je antička umetnost. Tek naduveno slikarstvo revolucije zaboravlja.

I da su, treba reći, od renesanse amo, jedino Francuska i njeni đaci znali da slikaju. Oživeli su francuski petnaesti vek, i ne samo avinjonsku školu.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Niste znali?! — uzviknu onaj, i pogleda me s još većim rešpektom i poniznošću. — Strâdija! — dodade i stuknu preda mnom malo

— Šta je ovo? — upitam radoznalo jednog gospodina na ulici. — Svečanost. Zar niste znali? — Nisam. — Pa o tome se piše po novinama već tri dana.

— naljuti se malo smireni i pobožni gospodin ministar. — Izvinite, to nisam znao rekoh. — Niste znali?!... Koješta! A neprestano vam govorim da, zbog raznih važnih iznenađenja u zemlji, mora biti i svečanosti i parada; a

Čas posla, a toga, ako niste znali, ima u drugom svetu. Za vođu krajnje i oštre opozicije protiv današnjeg režima postavlja se taj i taj, s godišnjom platom

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Danas ćemo sigurno naići na njega. Pa pazite: za Despića dvesta, a za Madžara — sto!... Svi se zgledaše, jer nisu znali da je ucena povišena. Kapetan produži: — Ima li koji iz vojske? Pokazaše mu Đokića i Ljubišu.

Bojali smo se Boga i slušali smo vlast — to nam je bila deviza u životu.. Znali smo i mi da se po drugim mestima narod deli na neke partije, da se gloži s vlašću, ali se mi ne htedosmo ugledati ni

njegova putovanja, ili doznao da ima mesta gde ne oru ralicom i ne kopaju motikom, nego rade boljim i veštijim spravama. Znali su ga svi, i svi su ga veoma poštovali. Čiča Pera je bio prava anđeoska duša.

Međutim svi smo znali, da od rođenja svoga on nije znao za pravu nevolju... Ali mene je najviše zanimalo i padalo mi u oči ono, istina vrlo

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

MARINA: Ne kažem to, prijatelju, al' ovde je reč o iskrenosti. Da smo mi znali da vi hoćete da budete poslanik... JEVREM: A da sam ja znao da on hoće da bude poslanik...

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Dok se ćata okretao s Ljubicom, igrajući ono što su im Cigani znali da odsviraju, utezao se i doterivao Mića, a kad svrši toaletu, priđe Đorđu pa reče: — E, pobratime, nije vajde.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Svi su vikali: „Kakva je to vožnja! Da grdne propasti, da grdna zla!” A nisu znali, ni pomišljali Da je kondukter spasao život jednog velikog, žutog psa. A mogao je, s punim pravom...

Uh, uh... Šta to čuh! Pa zar su i to znali... — A šta su krali? E, to je već tajna Koju čuva mesec kad posle ponoći sja.

iznova, seća da negde — van zemlje — postoji sreća, i da smo, pre no što smo na zemlju pali, sve već videli i sve znali.

Kiša je rosila, proplanci kisli I mrko lišće sejao kesten, Al u to vreme, avaj, Krapinci Još nisu znali šta je jesen.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Neka je navedeno i to da su još pre Šmitovih istraživanja američki biolozi znali da se u Sargaskom moru i njegovoj neposrednoj blizini nalaze dve vrste jeguljinih larvi, leptocefala, ali nije im bilo

Uzbuđenje je bilo u toliko jače što smo znali da je ta rekonstrukcija uspela tek pre koje godine i da su tek naši savremenici mogli rešiti vekovnu zagonetku i

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Muževi kao da nisu smeli prvoga dana preda nj, a znali su da će on, šta bi za njih imao, preko tih njihovih žena poručiti im i narediti.

Jer su znali kako je, kad mu se ukaže prilika, i onako star, oblaporan, kao neko dete. Ne toliko što je podražavan od Todore i

naročito on, otac joj, znao da ona pristaje, ne što hoće, nego što se žrtvuje radi njih, da njih izbavi sirotinje i bede. Znali bi to, osetili bi oni, njeni, i ne samo oni, nego i ceo svet.

Svirači, znajući ko je on, izdvojiše se samo oni koji su sigurno znali svirati. I počeše, i to ne običnu pesmu, već pesmu njihove kuće, koja se uvek pevala kada se ko od njih udavao i ženio:

— Todora, Todora! — povikaše svi. I na iznenađenje svih — jer su znali da, ma koliko navaljivali, mučno će ona pristati, osobito pred mužem i ostalima, starijim, da igra i to baš sad, i to

— Zar smo znali, bre, Arso? Ali, znaš ga ti. Otkada se sa svadbe vrati, kao da nas je hteo da prevari, tako je bio mek.

Sofka je osećala da to oni ne čine što je se boje, što strepe, što možda oni ne bi mogli, znali i umeli svim tim, celom kućom i imanjem upravljati, nego da to čine stoga da bi ona bila sasvim slobodna i da bi se i

Pandurović, Sima - PESME

daleko od njih Sad smo, a oni žale mir naš tih. Oni baš ništa nisu znali šta Dovede tu nas. U cveću smo išli Slaveći strasno osećanja ta Zbog kojih lepo sa uma smo sišli.

sjaju mesečine mláke I ljubav i nade mnogih miliona, Ja osetim mržnju na gorde i jake; I živim u društvu onih što su znali Živeti bez glasa, bez slave, i sami, Voleli sve lepo, trpeli i pali Skriveni u večnog zaborava tami.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ „Ono su dva Adžajlića, ona dva naprijed; moji stari krvnici. Ostali... jadi ih znali svijeh... I ove znam, jer smo negdje onomlani hvatali vjeru š njima pa dohodiše na sastanak u Rudine“, nastavi Spasoje

“ „Bjehu li konji bijeli jali crni?...“ zapita važno, Petar, šura mu. „Jadi ih znali, bjehu svakojaki! Ele micasmo se kroza njih, ama nikad izaći...“ „Je li te koji očepio?“ opet će Petar najozbiljnije.

„Ma tebi, tata, ne spava se?“ poče ona. „Bogme, dijete, ne... Jadi ga znali, nešto mi se razbio san... Da ako sad zaspem! Dugo je do dana!“ I šćede da leže, no mu u taj mah sinu čudna misao.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Nješto nješto izjelo i od nješta kosti ostale. — Naiđu’ Rvati na izedenu strvinu, pa se počnu čuditi, nit’ su znali oda šta su kosti, ni kud se meso delo.

“ Ovo je bio Srebrni car, čiji i jeste majdan, ali ljudi nisu to znali. Oknari, videći tako skupocenu stvar, a ne znajući ko je ona i šta je, navale opet da je iznesu napolje.

Bili ti klasovi ka nakovi, snopovi ka popovi! Vazda ljudima dava, koji ti za čast znali, a za zdravlje boga molili, a zlija ti bog ne dao! 5 Zdrav, bane, domaćine i banice, kućna domaćice!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Tako se braća umire i starija dvojica otidu kuda su znali, a najmlađi upravo k carevoj kćeri, pa kad iziđe preda nju, ona ga zapita: „Šta ti je sad otac kazao?

” Onda starija braća otidu kuda su znali, a najmlađi upravo k carevoj devojci, pa joj kaže šta im je otac sad kazao. Carica mu na to rekne: „Sad treba još u

U tom svane; ali braća jošte spavaju, ništa nijesu znali šta je najstariji brat učinio. On ih | probudi a ne kaže im ništa, otale se podignu i stanu putovati dalje.

svanulo se“ a oni odmah skoče, opreme se i pođu dalje putovati, ama nijesu znali ni đe su ni u kojoj zemlji. Velik strah ih popadne da u onoj pustinji od gladi ne poskapaju, pa se stanu Bogu moliti da

Po sreći svi su znali plivati do samoga popa, dok načnu se topiti, te se svaki od njih uhvati za čun i prepliju na drugu stranu.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

I tako mama ostane pre venčanja. Nisu znali da paze, a nije ni bilo ovih današnjih srestava. I taman da se venčaju... ma šta ja tu uopšte i pričam!

Stanković, Borisav - JOVČA

MARIJA Sinoć. Ne znam zašto, tek mi kao da smo znali, te sinoć ne odosmo na sedenje kod Aritonovih. Srećom, kao da smo znali, te nas zateče kod kuće, inače ko zna...

Ne znam zašto, tek mi kao da smo znali, te sinoć ne odosmo na sedenje kod Aritonovih. Srećom, kao da smo znali, te nas zateče kod kuće, inače ko zna... MAGDA Ako, ako.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Gdi je god koja lepa crkva bila, oni su je prisvojili i u žamije obratili; a manastire su sve ostavili, jer su znali da ćedu im kaluđeri neprestano za nji[h] novce vući.

A sad ima već blizu tri stotine godina da je sav svet iskustvom poznao da oni oci ništa nisu znali u tome i da su vrlo nerazumno činili proklinjući druge koji su razumnije od njih mislili.

Koliki su drugi beščisleni to isto čitali i naizust znali, no o tom tako i toliko govoriti nisu znali ni mogli, razve samo oni koji su se u Atini ili u Aleksandriji učili.

Koliki su drugi beščisleni to isto čitali i naizust znali, no o tom tako i toliko govoriti nisu znali ni mogli, razve samo oni koji su se u Atini ili u Aleksandriji učili.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— Šta sam mogâ učiniti? Jeto sinoć uvatija ga oganj i kašljâ je i znojija se, kâ i svaku veče! A to ste znali svi. Baš sinoćke bi mu lakše i razgovarali smo se i smijali. Još reče da će jutroske na matutin, ako vitar ujenja.

Te stvari ja bolje znam nego ti, kâ šta su bolje znali od mene pokojni Škoranac i Čimavica... — Nije to, nego je on strašljiv! — reče Mačak. — Ti lažeš! — viknu Bakonja.

— naredi gvardijan. — A di je Bukar? — pita Tetka. — Jadi ga znali! Kako se sinoć opija, zar još spava — odgovori njeki. — E, pa zovite i njega, jer bi on mogâ valjati koliko vas tri.

— veli Tetka. — Promislite samo ovo: lupeži su mogli znati sve što u nas biva na sinošnji veče; znali su da su sluge u manastiru do kasno, kao svakih godina na taj dan; znali su... — Nije tribe sve to nabrajati!

znati sve što u nas biva na sinošnji veče; znali su da su sluge u manastiru do kasno, kao svakih godina na taj dan; znali su... — Nije tribe sve to nabrajati! — prekide ga Vrtirep.

I moram priznati da je to vrlo višto, jer se zid s one strane mrvi kâ kruv. Vidi se, vidi da su unapridak sve znali i proštudijali, a to je mogâ učiniti čovik koji je poduže ovdinak boravija.

I misliš li ti zbilja da ja za to nisam odavna znâ? Ta znali smo mi odavno... i ja i Jelica. Još smo se čudili vašoj neopreznosti.

Ćosić, Dobrica - KORENI

u ove trenutke jutra odlazio bi sankama u Palanku da dovede sina školca. Svi koji bi ga toga dana sreli znali su kuda ide. Drukčije su ga pozdravljali.

Sad nema šta da brine, izabran je za poslanika. — i zbog opštine ludi izginuli? — cvokoće. — Kad su seljaci znali za šta ginu? A ti ćuti tu dok ja ne dođem, ako ne želiš s deverima vezan da odeš u Palanku.

Svi ste se vi mojoj nesreći radovali. A kad bi znali... Kad bi znali! Da mogu da joj vide lice, uplašili bi se i njenog svirepog osmeha i spustili bi kašike.

Svi ste se vi mojoj nesreći radovali. A kad bi znali... Kad bi znali! Da mogu da joj vide lice, uplašili bi se i njenog svirepog osmeha i spustili bi kašike.

Vasilijev fes nosio je najpre Aćim, to je mati želela, iako se stideo pred decom, jer odnekud su svi znali čiji fes nosi. Posle je mati dala fes mlađem sinu, a on je poneo šubaru od jagnjeće kože.

To drveće koje je Tošić zasadio nikada ne rađa. Eh, kada bi oni znali kakav jabučar njihov deda ima!... Poštapao se, lupkala je kaldrma, a on je sa suzama u očima izvirivao iza uglova kao

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Sva se mračila od žalosti, ali šarani nisu znali kako da joj pomognu. — Umreće od tuge naša reka! — zabrinu se najmlađi šaran i pođe najvećem brkatom somu da ga pita

Sazvan bi Savet Mudrih staraca ali ni najstariji galebovi nisu pamtili da se ikada išta slično dogodilo, niti su znali šta bi se moglo učiniti. »Možda su ribe mudrije?« —pomisli majka i, uhvativši prvu, upita je šta da radi.

Ni doglavnici, ni Jasnovitka nisu znali neko bolje objašnjenje. Samo su uzalud provodili dane u nagađanju! Konačno se Jasnovitka seti da bi i mahanje lepezama bilo

Ali ni jedni ni drugi nisu hteli da odustanu od traženja, i, konačno, stigli su do 3emlje Vetrova. Znali su to po severcu koji im je prodirao u srž kostiju ledeći im dah i znoj na čelu.

Požuri Mesec za zvezdama, a lepotica se obrati oblacima, pa pticama, ali pomoći nije bilo. Ni ptice ni oblaci nisu znali gde je njen sjajnooki. Tek Istočni vetar zamišljeno nabra obrve: — Nestao, kažeš?

Sama od sebe niče priča kako njihova svirka uspravlja oduzete, gluvima vraća sluh, slepima vid. Oni za tu priču nisu znali, ali veselilo ih je da se vraćaju na znana mesta. Pa, ipak, katkad bi prošli meseci a da ne svrate pod svoj bor.

Istoga časa, iz krošnje bora, začu se tiha i nežna pesma zrikavaca. Tako su ribari znali da ih mali svirači nisu napustili.

Šta sve oni ne bi dali da slobodni kao ptice polete po talasima, pomislili su, uzdahnuvši. Znali su da im roditelji ne mogu kupiti jedra, i ćutke se razišli kućama.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Kada je bitka počela, Dobračin, gružanski, šanac izgledao je neosvojiv. Turci su ga zvali „dušman-šanac“ a nisu znali da su oni koji ga drže došli da izginu. Dobrača je, spokojno, činio čuda od junaštva a samo ga je pobeda htela.

Pevao je a Turci nisu slušali, osluškivali su. U tom osluškivanju kao da je bilo i neverice, jer su oni već znali ono što Višnjić još nije: čulo se da je silnik poginuo i da je, posle smrti, isečen na komade.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Oboje smo strasno verovali tada Da se besmo našli. I mi nismo znali Koliko smo bili umorni i pali Od jada, od davno preživelih jada.

Daleko od njih Sad smo, a oni žele mir naš tih. Oni baš ništa nisu znali šta Dovede tu nas. - U cveću smo išli, Slaveći strasno osećanja ta, Zbog kojih lêpo sa uma smo sišli.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Milon sve je već znao, jer su njegovi ribari polazili svake noći u ribolov, pa su, kao neka vrsta tajne policije, znali sve šta se noću dešava. Zato je Milon odmah bio načisto, sa koje strane da opipa rebra nomofilaksova.

Da Arapi nisu nasledili, prisvojili i naposletku nama predali grčku učenost, ne bismo ni znali da je Zemlja okrugla, niti bismo upoznali njenu stvarnu veličinu.

Jer da se radilo samo o njenoj obnovi, to su znali savremenici Kopernikovi, a njegovi sledbenici to izričito priznavali.

„Ja ću, vala, radije poganuti, no se predati neprijatelju“. Svi ga pogledaše, diveći mu se; znali su da govori istinu.

pokulja sa svih strana u varoš, Papenhajmovi konjanici osuše se ulicama, a građani spasavahu živote kako su god znali.

„Pa znate“, reče on, „ja nisam svetitelj“. „U vašim godinama nisam ni ja to bio“. „A kad biste znali što je onaj isti jezuita sebi dozvoljavao?“ „E-e?“ „A mene potkaza zbog jednog poljupca!

Zato preduzeh da opitom ispitam može li postojati prazan prostor“. „Da li ste znali“, upitah ga, „za opite florentinca Toričelija, učinjene u tom istom pravcu?

Uhapsiše sve zakupce, njih 31 na broju, da polože račune. Ali im ne dadoše mogućnost da to učine. Nisu ni znali zbog čega su optuženi.

„To behu lepa vremena. Ovde u svom laboratoriumu pronašao sam svojim anatomskim nožićem mnogo šta što drugi nisu znali ni slutili.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

što nisu bili okovani, radili neke vojničke vežbe, puno i žalosne i komične scene, jer svi oni nisu bili vojnici, nisu znali da idu „u nogu“, da okreću glave „pozdrav nalevo i nadesno“ i lupaju nogom „na četiri kad im detektiv zvani „kralj

sa srcem slabim i plašljivim, bez detinjstva, bez radosti, bez smelosti, neotporni, uplašeni, slabi, ismevani, mi nismo znali protivrečiti, mi nismo znali napadati (uvek smo bili napadani), mi nismo znali voditi (uvek smo bili vođeni),

bez detinjstva, bez radosti, bez smelosti, neotporni, uplašeni, slabi, ismevani, mi nismo znali protivrečiti, mi nismo znali napadati (uvek smo bili napadani), mi nismo znali voditi (uvek smo bili vođeni), snebivali smo se, uvek smo se

uplašeni, slabi, ismevani, mi nismo znali protivrečiti, mi nismo znali napadati (uvek smo bili napadani), mi nismo znali voditi (uvek smo bili vođeni), snebivali smo se, uvek smo se snebivali, sputani njegovim strašnim pogledom kao teškim,

se gdegod istakoše oni, što su u miru uživali najbolji glas, što su pedantno vršili službu u garnizonu i što su jedino znali za „razumem“? Naprotiv.

Međutim, iako su znali da ih tamo čeka duži odmor, slabiji vojnici maršovali su ćuteći i umorno. Začelje kolone otezalo se sve više i više, i

i svi drugi znali su da ispričaju kakvu epizodu bilo s Merdara, bilo s Prištine. Potpukovnik Vasić je za deset dana rata stekao slavu,

U toku idućega dana, nekoliko između naših oficira koji su znali francuski, dobiše naređenje da se jave na službu Francuzima.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Lijepo bi danas izgledao svijet da su oni znali „objektivnu istinu”! Bez sumnje, to je plaćeno hekatombama ljudskih snaga i ljudskih života.

Ipak, vijest se odmah raširila kroz mjesto, sve ispod glasa i u povjerenju. U prvi čas zatajili su je od majke: nisu znali kako da joj kažu. Bila je udovica, ludo zaljubljena u jedinca. Bojali su se: svisnut će, sići će s uma.

druga sjećanja i osjećajne veze iz rane mladosti već davno bile potonule u zaborav, ili pale pod udarom smiješnoga. Znali bismo se dogovoriti, pa bismo s kakvom izmišljenom izlikom trknuli da otkažemo lekciju, mom učitelju violine i njegovoj

Za dulje vrijeme ne bih o njima ništa čuo. A kad bih ih se opet sjetio te upitao šta je od njih, ljudi nisu znali da mi odgovore, ili bih doznao da jedan od njih životari negdje u Parizu ili da je drugi umro negdje u Buenos Airesu.

Kaligula ili Ivan Grozni to su sigurno znali. Zašto bismo mi danas bili naivniji? Razumije se, ovo važi bez ikakva obzira na političku opredijeljenost onih u

Zamara me. Još do nekidan činila mi se zanimljiva, a sad mi se čini tako prazna. O, kad bi oni koji pišu knjige znali kako na samrtničkoj postelji malo koja knjiga a da ne izgleda potpuno lažna!

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Markova je kuća zaista poštena — kako on reče — a i devojka je poštena; pa sad kako to ?... Ha, da se nisu ranije znali ? — Bogme će to biti... pa sad produžuju staro poznanstvo. Jest, to je. Ali opet: koji đavo nju sad vuče k njemu?

I sad su išli na pouzdanu dobit, jer su znali da je Nikola otišao da naplati obligaciju od dvesta dukata. Znali su da je Nikolina zadruga na radu u polju, a kod kuće

I sad su išli na pouzdanu dobit, jer su znali da je Nikola otišao da naplati obligaciju od dvesta dukata. Znali su da je Nikolina zadruga na radu u polju, a kod kuće behu samo sitna deca sa ženom redarom.

Đuricu su znali samo po imenu, razume se lažnom, koje mu je u pasošu označeno; a pasoš je glasio na Miloša Jokića iz Donje Trešnje.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Utom svane; ali braća jošte spavaju, ništa nijesu znali šta je najstariji brat učinio. On ih probudi, a ne kaže im ništa. Otale se podignu i stanu putovati dalje.

A oni odmah skoče, opreme se i pođu dalje putovati, ama nijesu znali ni đe su ni u kojoj zemlji. Velik strah ih popadne da u onoj pustinji od gladi ne poskapaju, pa se stanu bogu moliti da

Čim oni vidješe Marka, počeše od radosti pijukati, jer su znali da ih je on izbavio od zmije šestokrilke, pa mu rekoše da se sakrije između njih, jer ako ga vidi njihova mati kad dođe,

Po sreći svi su znali plivati, do samoga popa; dok načnu se topiti, te se svaki od njih uhvati za čun i prepliju na drugu stranu.

Petković, Vladislav Dis - PESME

Uiđosmo u dvoranu žurno. S naših lica još se nebo sija. Nismo znali za život i zvona. Dočeka nas smeh kostura burno, Vetar greha, miris zemlje: i ja Digoh glavu, lice pokri ona.

Duše naše Zaplakaše I plakaše. Da li dugo? Za vek ceo? Za rođenje? Pokrov beo? — Nismo znali. Nismo znali Iz te slike Sa očima punim sjaja, Punim suza i muzike, Ni kada smo, kada pali Sred velikog zagrljaja.

Duše naše Zaplakaše I plakaše. Da li dugo? Za vek ceo? Za rođenje? Pokrov beo? — Nismo znali. Nismo znali Iz te slike Sa očima punim sjaja, Punim suza i muzike, Ni kada smo, kada pali Sred velikog zagrljaja.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Da nije bilo nekoliko izuzetno glupih dečaka, koji zaista nisu znali ništa da rade, moje ocene iz tog predmeta bi bile najgore.

Neverovatno je koliko su ljudi malo znali o uzrocima ovog zla koje se pojavljivalo u zemlji svakih petnaest do dvadeset godina.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Pa ni moj otac ni moja majka nisu znali čitati ni pisati. Tu se nameće pitanje: šta je mogao dečak od petnaest godina, rođen i odgojen pod takvim okolnostima,

zvuk mnogo brže prostire kroz zemlju nego kroz vazduh i da čvrsta zemlja bolje prenosi zvuk od rastresite, uzorane zemlje. Znali smo, prema tome, da se zvuk proizveden na ovaj način na pašnjacima u blizini rastresite zemlje u kukuruzima, neće čuti u

volova koji su se kretali tamo-amo, a čak bismo čuli i kako pasu, ako bi se dovoljno približili ”brisanom prostoru”. Znali smo da su se volovi na ispaši kretali prema dobu noći, a ovo vreme smo procenjivali po položaju zvezdanih jata kao što

Venera je bila naša bela zvezda, a Mars crvena. Veliki Medved, Severnjača i Mlečni Put su nam služili kao kompas. Znali smo takođe da negde duboko u noći, kada čujemo slabačak zvuk crkvenih zvona u rumunskom naselju, oko četiri milje

U tome su svi oni bili bolji od mene. Međutim, u jednoj stvari, mislio sam tad, ja sam im izmicao. Oni nisu znali mnogo o poslednjim događajima objavljenim u časonisu ”Sajentifik Ameriken” i naučnim prilozima nedeljnog izdanja dnevnika

Po njemu, ni on ni Fred nisu znali ni umeli da kontrolišu tok svoga života. Džimove mudrosti o uzdržavanju u životu imale su na mene jak uticaj.

Oni nisu ništa znali o mojim žetelačkim “treninzima” na poljima Hakensaka tokom tri letnja meseca. Kapiten tima mi je prišao, opipao moje

Oni su malo znali o ovome, a ja sam znao još manje o njihovim radikalnim teorijama iz oblasti društvenih nauka i tako smo, na kraju,

Oni su malo znali o ovome, a ja sam znao još manje o njihovim radikalnim teorijama iz oblasti društvenih nauka i tako smo, na kraju,

Oni su znali koliko poštujem ta mesta, a znali su i razloge za to. Oni su razumeli moje duboko poštovanje za Njutna, ali nisu sasvim

Oni su znali koliko poštujem ta mesta, a znali su i razloge za to. Oni su razumeli moje duboko poštovanje za Njutna, ali nisu sasvim shvatali moju sličnu naklonost i

Sve što su znali o Njutnu bilo je da je on otkrio “gravitaciju”. Kada sam ih ispravio, rekavši daje Njutn otkrio zakon delovanja gravitacij

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

gledali pravce onome kraju otkuda su se nazirali goli visovi kako strše u vedrinu neba, iza kojih se sunce rađalo. Znali su da tamo svijet hodočasti čudotvorcu sv. Vasiliju.

Poslije, preko grada vode ih u sud. Putem besvjesno gledaju u čeljad i nažgane fenjere; nijesu znali kud ih vode, nijesu ništa taj čas ni osjećali, niti su mogli da priberu puste misli, ali crna slutnja tak se javljala.

Krčmar zna za zavadu, pa navaljuje na Iliju da pije. I drugi ljudi nutkaju da pije, iako nisu znali zašto su zavađeni. — Čovjek sagriješi,—veli krčmar, a da ko će ako neće čovjek?! A valja i oprostiti jedan drugome.. .

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Kada su slike iz Apokalipse prešle u narodnu liriku, pevači nisu znali njihova značenja, niti su ta značenja mogli da shvate bez posebnog tumačenja.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Jer gotovo svi njegovi kritičari i tumači, ili barem većina, a među njima i oni koji su u pohvalama znali jače da pritisnu perom, upućivali su u isti mah primedbe sintaksi i jedanput uže, drugi put šire shvaćenoj kompoziciji.

ide sredinom čaršije a ne zabrađenu duboko, ne obučenu u novo, odmah, a naročito po tom njenom idenju, sredinom čaršije, znali su da sina vodi na zanat.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Kao da su znali da je čitav taj kut bio carostavna prestonica, oborište Svrčina i Nerodimlja, pa počeli da se nastanjuju, da bi odželeli

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

I jadi su znali da si srca meka, I jadi su pali, pali na čoveka: Patnja beše pratnja celoga ti veka... I zato se pesnik sad seća

Miljković, Branko - PESME

XI ZAČARAVANjE Zakopani lelek i nenađeno blago stoji O zvonka roso tu gde smo mi pali U čarolije kasne koje nismo znali Kad vode ne teku, jer ništa ne postoji Ako prestalo nije. Predele razdvoji Odjek te reči.

ZAJEDNIČKA PESMA Odveć smo mladi pa nam peva znanje Odveć zaljubljeni da bismo živeti znali Odveć maštoviti za svetlosti danje Jedemo sve što leti nismo pali Sve smo bogatiji što imamo manje Nepravda ima

Krakov, Stanislav - KRILA

”Smrtna opasnost”, visilo je između bodljikavih žica. Znali su da će jednog dana kroz zrak i žice strujati vesti o njima... te su vesti bile crvene, ranjave...

A sve je bilo ludo i pijano, i u onoj strašnoj graji ljudi nisu znali kad umiru. Po drveću su cvilele polomljene grane, kamenje je vrištalo, a nabrekla stabla prskala pomamljeno.

Jevreji su oprezno zatvarali radnje, jer su znali da se svaka gužva završi pljačkom. Posle su zatreštale bombe kraj Vardara, a šrapneli su neprestano sevali po nebu.

Ovi svi napolju, u nosilima, pod krvavim krpama, znali su da i njih to čeka, i strah im je stiskao želudac. U predsoblju su ih skidali. Odelo je sečeno noževima i derano.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Zanimljivo bi bilo znati ukoliko su bili začuđeni urođenici koji su prvi videli belce, kad su već ranije znali za ovakvu svoju belu braću.

Sve to jedino što smo čitali iste knjige, i znali početke istih pesama napamet. To je plan Fransisa Befa, koji bi da prekrati svoje vreme.

Docnije sam želeo da vidim igru dva njamua, za koje su svi seljani znali da žive međ njima. Bilo je dovoljno da samo odredim veličinu nagrade.

Mi ne vidimo šta je na njemu da bismo znali šta nije; već čim ga pogledamo, prvo zaključimo da je zaboravio vezati kravatu, poneti šešir itd.

Poneki su znali koju reč francusku, tako da smo vodili veseo i dug razgovor o stvarima savršeno beznačajnim. Onda mi jedan od njih,

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

u poslednjem jurišu na Šumatovac, da su bili odbijeni, da su se u bežanju izgubili od ostale vojske, pa kako nisu znali gde su, a težak umor ih svladao, to poležu i pospe u vinogradima, gde ih posle naša straža pohvata.

Pođosmo da kudgod izađemo iz onoga gustiša, da se orijentišemo, jep nit cmo znali gde su naši, ni gde su Turci. Izađemo na jednu usku putanju usred šume i ne pođosmo njome dugo, kad sretosmo grafa

Mene su ljudi pomalo slušali, pa i to ne kao vojnika, no kao nekakvog »gospodina čoveka« o kome upravo nisu znali šta je. U glavnome pri ovom drugom nastupanju radio je svaki kako je sam najbolje znao i umeo.

Mi nismo znali šta upravo da mislimo. Po ustavu zna se da knez samo dvaput dolazi u skupštinu: da je otvori i zatvori.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

U deci je sveta klica, Nova moć se u njim’ krije, Bolji svet bi mogô nići, Kad bi znali razviti je. Volim dečju čistu dušu Posmatrati, negovati; Ako s’ posle unakazi, — To bar neću dočekati.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Svi ti ljudi, stupajući u dobrovoljački odred, znali su da su oni unapred žrtvovani. Dok smo bili u zemlji zvali su nas Četnički odred ili komite.

— Nanovo je sišao. — Slušaj, dobro bi bilo da uhvatimo nekog živog, da bismo znali koje se trupe nalaze pred nama. Nekog lakše ranjenog. Vidi odmah, pa mi ga pošalji.

Ali oni nama nisu niukoliko olakšali stanje. Jer u onoj magli niti smo ih mi videli pred nama, niti su Bugari znali da su im oni iza leđa. Mi smo lomili neprijatelja svojom snagom i vodili smo borbu do samoga vrha.

Bilo ih je četrdeset. Da li su ranjeni ili poginuli, nismo znali. Toliko ih je tek nedostajalo... Sigurno toliko, ako ne i više u ostalim četama. Moj ordonans je trljao zadovoljno ruke.

“ — i podrugljivo bi kašljucnuo. Toga dana došao je da mi podnese neko trebovanje na potpis. A Bugari, kao da su znali, raspale baš tad. Svi smo bili prilegli. Kuršumi su prštali nad nama. Dok ti moj Andrija kleče, i poče da se krsti.

A uz to neizvesnost... Iz dosadašnjeg iskustva znali smo da su Bugari majstori u noćnom napadu, naročito ako ih još i napiju.

Pravo napred, do pred bodljikavu žicu. — Naravno — produži Vlajko. — A mi smo inače znali pravac. Još dok smo se kretali čujemo kako se jaruga razlama od neprijateljskih razornih zrna i šrapnela.

Preko puta mene postavili su jedan merzer, ne bi li me ućutkali. Prevarili su se. Nisu mi znali narav. Od prvoga dana mi smo ustanovili ključ. Na njegovu jednu, ja bacim tri, na njegove dve, ja šest. Pa sad izvolte.

ispod žica bude poslednji, da taj na izlazu iz kanala ostavi neki beo predmet, belu krpu, tako nešto, da bismo znali gde je kanal. — To je dobro.

—... Makazama fik-fik, onda jedan za drugim kroz onaj kanal. Znali su oni unapred da se ispred glavnih bugarskih rovova nalazi jedna njihova objavnica, koju su posedali samo noću.

— zapita moj mladi prijatelj. — To je zaista divno čudo. Na pooranoj njivi, gde ne postoji više nikakav trag, znali su da odmere tačno mesto gde je sahranjen njihov vojnik.

Pa su znali još da su u zajedničkom grobu sahranjena četiri bugarska vojnika, a onaj poslednji, prema severoistoku, nemački je vojnik

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Daj stablom da narasti takva klica, Da sve to lepše peva srpska vila! Već stari Latini su međutim znali da nije dovoljno ako je pesma samo lepa: non ѕatіѕ eѕt pulchra eѕѕe poemata.

“ Samo jedan jezik ti pisci nisu znali: svoj rođeni. Već pred Brankov dolazak, u osećanju kajanja, užurbano će se osvešćivati, pa će čak i sonet zvati svojom,

Dok su Adam i Eva po raju hodali sami, Raj im bio je raj, nisu ni znali za zlo. A kad treći dođe u društvo i međ njih stade, Nesta u raju raja, stiže ih ognjeni mač.

355a. V. Ćorović, a izgleda i V. Stajić, nisu znali da je pesma Dositejeva: v. Ćorovićev predgovor Srpskoj građanskoj lirici XVIII veka, Bgd 1926, XXIII, primedba druga.

vidi da je zapravo Vraz onaj „počitanija dostojni Ilir” o kome Borojević govori u svojoj izjavi) i drugi Ilirci ne bi znali za Borojevićevo „pismo učredniku”, sve kada i ne bi bilo dokaza o protivnom: oni su morali pratiti pisanje svoga

Jakšić, Đura - JELISAVETA

BOŠKO: Naćemo, oče, Pa ma se znali turčiti! RADOŠ: O gnusna časa bedne starosti! O podle dece oca Srbina! Ljubavi moje sramna izroda!

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Sudac: Ne znamo. David: Ne mere biti da ne znate? Kako vi to ne bi znali? Ja sam, bolan, načuknô dolje u čaršiji da se u toj školi uče djeca najvjerniji' službenika vašeg cara, koja će

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

korena, te iz njega »tera vodu na mokraću« (ŽSS, 309; da k. tera na mokrenje znali su i stari, i zato su ga ponekad oko loze sejali, v. Theophr. Hіѕt. plant. 9, 10, 3; Cato De agr. 114, 115).

meće u lararijum, gde su nekada stajala domaća božanstva (v. moj rad »Da li su stari Srbi znali za idole«, SEZ, 31, 1924, 108), možda bi imala da znači da je takav venčić bio fetiš, inkarnacija božanstva.

»Onda j̓ prestala z bukvi teć krv«, i po tome su ljudi znali da je ispovest bila dobra. U Krstavštini, kao i u okolini Bjelovara, veruje se da ni grom neće u bukvu, jer je »Majka

Ćipiko, Ivo - Pauci

ljubav i samilost, uhvatiše se za ruke i, u hodu mašući njima, požuriše da čim prvo stignu u varoš i da naliju fučije. Znali su da ih domaći željno iščekuju, da prvo opočinka napiju do sita.

Isto tako nekima je i Rogo pozajmio. Tako je mnogo ljudi odahnulo zasve da su znali da je obična cijena buhaču šesnaest do dvadeset novčića. „Ma neka”, govorili su, „samo kad se je našlo!

— Znam ja kako će biti kad mene nestane! — A ja k'o tovar radi i trpi, i raspni se, sve za vas! Pa da bi znali uzdržati! — Da zatvorim butigu, — ponovi jače stari, — a ne znaš da mi je ona dala život, — život, znaš li?

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Badava. Bogdan je zadrt i glup, pa je moj trud bio zaludan. Znali ste, kaže, da je vlastelin bolestan. Mogli ste i sami poslati vidara.

Jelena je, inače, i dalje ostala da čeka. To smo znali već sutradan pošto smo u jendeku, u blizini manastira, pronašli sirotog vrača Jevđenija pomodrelog od batina.

Proveo je neko vreme kod nas u manastiru gde smo ga lečili od uboja kako smo znali i umeli. Kad se malo oporavio i odobrovoljio, ispričao mi je kako se sve to zbilo.

Bio je premoren. Očigledno je jahao bez prestanka ceo dan i celu noć. Čim smo ga ugledali, znali smo da nosi loše vesti. Kraljevi glasnici, uostalom, nikad i ne nose drukčije vesti nego loše.

kako su došli u pravi čas i da njih nije bilo razbojnici bi prosto samleli Lauševe ljude, pošto ovi za njih nisu ni znali. Gluposti, dodaju Lauševi, mi smo u Dilju boravili tri dana čekajući pogodan čas da napadnemo.

Žurili ste, kažu Dadarini, ovde ima mesa i žena, ovde je suvo i udobno. A za razbojnike niste znali. Oni koji su čitavu bitku gledali sa bedema, ne izlažući se nikakvoj opasnosti, zlobno su dodavali kako se u onoj

Gledao sam iz dana u dan kako mi umiru ljudi. Rane su im se raspadale, a mi nismo znali kako da im pomognemo. Dorotej je znao, jer je najveći među vidarima u čitavoj župi.“ Ponovo ćuti.

Onda je grom udario u zvonaru. Nismo to znali dok nismo izašli napolje. Najpre smo pomislili da je pogođen konak, ili neka od dvorišnih građevina.

Ja mislim da niko nije bio tako glup da poveruje u njegovo tobožnje viđenje. Svi su oni pouzdano znali da je on obična jajara i nitkov i da je anđele izmislio samo zato da bi se rešio Dimitrija, svog mogućeg suparnika,

smeju zato što sam ja zakasnio kao da sam tek toga trenutka shvatio smisao njihove šale, a ja produžujem jer oni nisu znali gde sam ja u mislima bio. Tako se to nastavlja, dok nas ne zabole vilice i trbusi.

veštine koje su bile izvor svih naših dosadašnjih stradanja, jer se ne bi tako odvratno postupilo s nama da ništa nismo znali, i pokušali da živimo od lova i zemljordnje kao poslednji zatucani sebri što žive. Dimitrije me pogleda i osmehnu se.

Kaže da su to valjda neki putnici koji nikada ranije nisu dolazili u ovaj kraj, pa nisu znali da je Saborište ukleto mesto. Čudno, dodao je, nijedan put ne vodi tuda, pa kako su onda zalutali? Oni su!

Ilić, Vojislav J. - PESME

Srećni muževi koji niste znali Šta su „sezone“ i modni žurnali! 3. Da, stiglo vreme sasvim novih briga, I naš se ukus izmenio mnogo; Sad nema

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ipak se ispostavilo da je odlikovanje meni namenjeno; nisu ljudi samo znali kako se zovem. Iako, dakle, nisam ni najmanje ubeđen u opravdanost takvih odlikovanja, ja sam se ovom najnovijem iskreno

Oni su me, sa moja 53 kilograma, smatrali za telesno suviše slabog za toliki napor. A da postanem profesor! - Znali su oni svu bedu takvog poziva.

Potrpasmo se u njih kako smo znali i krenusmo kući. Kada stigosmo onamo, berači su već ispunili dvorište, a iz podruma je izvaljano bure vina da se

Bez Sunca ne bi bilo ni daha, ni zamaha na Zemlji. To su znali i stari narodi. U mojoj putničkoj biblioteci imam i jedno lepo delo o istoriji i kulturi starog Egipta.

A što se tiče same Zemljine klime, tu su oni čisti empiričari, koji ne mare za komplikovane teorije, niti bi znali da njima rukuju. Oni ne misle ulaziti u crkvu kroz toranj.

Ne bismo, dakle, znali koliko traje na toj planeti dan i noć, i ima li onde godišnjih doba. Ali nam druga naučna sretstva, spektroskopija i

Stanković, Borisav - TAŠANA

Znaš, kad im deda podviknu, hadži Rista u nesvest da padne. Ljubeći mu ruke molio ga da mu oprosti. Veli: oni nisu znali.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

” Majstor Kosta je predao radnju, izdao jedan deo kuće i uvukao se sa Srećkom u krilo. Nekoliko meseca nisu znali šta je s Ristom. Naposletku dođe pismo iz Rumunije, iz fabrike kod jednog rudnika.

— Nismo na to mislili, ali nije da nismo znali. Jesmo li u mlade naše godine toliko puta slušali da se Stanojla Perčinova, tamo odnekud s granice Srbije i Bosne,

veže džepnicu na vrh kišobrana, ustane u kolima i razmahne nekoliko puta tim barjačetom, da bi radnici to videli i znali da je ona tu i da može naići... Ali sve je to njoj dobro stajalo... mislim, naročito ona njena uniforma.

Kao što se kaže da plodnoj i široko prostranoj reci Nilu niko ne zna izvore, tako se nikada nisu jasno znali početci čovečnih i milosrdnih dela široko prostrte gospa Nole. Ko zna kad je zapravo privila k sebi Paulu.

Poznato je da se njoj ima zahvaliti za mnoge izume u nauci. Žene bi dakle trebalo pustiti u nauku. Ubrzo bismo znali da li ima ljudi na Marsu, i ujedno i ko se od koga razvodi. Jednog jutra, neočekivana vest.

Kad je Pavle bio u petom razredu gimnazije, svi su njegovi drugovi znali za dve stvari: da Pavle piše pesme; i da uvek ima novaca i zna neki osobiti sistem rukovanja novcem.

Ime Vlaovića treba spasavati i za njega raditi... Vlaovići, to je naš klavir i naša muzika, zar još ne znate, ne znali, dabogda, nikada ništa više, pa da se muka svrši što pre!...

U kući su održavali red i dobru kujnu muž i žena, koji su znali Mišu Bogdanovića još kao maturanta realke, dakle opet dokaz da je čika-Miša bio dobar čovek.

Učitelj i doktor, vokacijom određeni za ljubav prema deci, znali su da su to, i uzajamno su se pomagali, i vrlo voleli.

A ne bi znali kako da se drže ni kad bi nesrećni ljudi odjedared stali pred njih. „Šta znaš, dok dece nema!” „A šta ako su živa?

Ko sam mu ja? ko si mu ti? I ko smo i sami sebi? neki Grci, neki ljudi, skupljali zlato, čuvali ga, a nisu znali našta će im. — Znali su, znali! Sladak je život od dukata, i znaš to i ti!

ko si mu ti? I ko smo i sami sebi? neki Grci, neki ljudi, skupljali zlato, čuvali ga, a nisu znali našta će im. — Znali su, znali! Sladak je život od dukata, i znaš to i ti!

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

»Molim, g. sočinitelj! Ne bi li nam štogođ o modi, na primer o kapama ili šeširma kako se u mesecu nose, propovediti znali?« Jo, gospože, u mesecu se ne nose kape, ni šeširi, ni cvetovi na glavi. »Šta naopako, da kako izgledaju žene?

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Tada još niko od nas nije znao za onu lepu i tako korisnu ustanovu ministra bez portfelja. Mi smo, doduše, znali za portfelj bez ministra, ali ministar bez portfelja izgleda da je docniji pronalazak.

I to bi moglo još vrlo dugo da traje, da se o ispitu nije stvar otkrila time što i ja i moj učitelj nismo podjednako znali ni reči da odgovaramo iz predmeta kome me je on podučavao.

školu, postojala je kao vaspitno sredstvo i ta magareća klupa, u koju bi učitelj upućivao one koji odista ništa ne bi znali. Ja nalazim da je to bila vrlo dobra ustanova, jer su se neznalice, na taj način, navikavale na to da su magarci.

svoje mesto rođenja, dotle smo se divili Spiri što je tako lepo znao ovaj binomni obrazac, jer mi nismo ni toliko znali.

Ako smo i znali što, znali smo samo ono što su ranije generacije, one koje su pre nas lupale glavu sa matematikom, stavljale u stihove.

Ako smo i znali što, znali smo samo ono što su ranije generacije, one koje su pre nas lupale glavu sa matematikom, stavljale u stihove.

Ali je teškoća ležala u tome što ni ja ni ona nismo znali ljubavne reči. Lupao sam glavu. nekoliko dana kako li bih došao do ljubavnih reči i najzad mi pade na pamet jedna knjiga

– Ama, pa i ti! Pa da ti je vredela nešto ta filosofija, tebe bi sad znali i cenili tamo dole, a evo siđi dole pa ako te zna kogod, sem one tvoje Ksenije, a ti me seci gde sam najtanji.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A njihovi artiljerijski oficiri pregledaju durbinima teren i primaju sektore koje će gađati... I naši prosti redovi znali su da će nas napasti. Ama sigurno. I puno puta prilaze vojnici i pitaju šta čekamo.

Kada su naposletku videli da ih niko ne brani, počeli su da beže u prihvatne zaklone. Jer oni nisu znali za višu politiku. Stroj se počeo naglo osipati i oko sedam časova bili su svi u prihvatnim položajima.

Ali niko ne ropće, niti se buni. Valjda zato što je svaki dobrovoljno pošao. Ljudi su znali da dobro biti neće. Uostalom, već smo oguglali, te za bolje i ne znamo. A nazad se više ne može.

— Trebalo je da povedemo još nekoliko konja — veli redov Džamić. — Eh, da smo znali da će nas ovakva sreća poslužiti — uzvraća Gruja.

“ i „Nalee-vo u front! Od pešačkih komandi samo smo to znali. A kada bi nama i vojnicima već dosadilo, onda komandujemo: „Napred marš!

Od roda se salomila... Već po Uskrsu počelo se govoriti o našem skorom pokretu za Solun. Iako su ljudi znali da ih onamo očekuju nove borbe, radovali su se ipak, jer će tamo biti bliže svojoj domovini.

Po tri s košenjem. Iz rovova neprijateljskih kao da je sukljao plamen. Svi mi koji smo preživljavali takve momente, znali smo kako tamo mora sada biti užasno, i uživali smo u samrtnim mukama neprijatelja. Takav je rat.

Danas smo ušli u ovo selo mi. Naoružani vojnici sa šlemovima na glavi i teški topovi. Sumnjam da su znali koja to vojska dolazi: srpska ili bugarska, nemačka ili francuska.

— Sumnjam, bogami! — odgovara moj komandant. — Oni su verovatno, ne, u to verujem sigurno, oni su znali da mi dolazimo i dočekali su nas spremni. Eno vidite, molim vas, guste pešačke kolone, koje nastupaju u pravcu Lerina.

— Posle ove pobede oni se sad prikupljaju, ispravljaju linije i pripremaju za odlučni i poslednji napad. Ali kad bi znali koliko smo u ovom momentu tanki... — komandant diže ruke. — Strašno je i pomisliti. 9.

Dođe red na mene. — Blessé ou malade?1 — zapita jedan, da bi znali gde će da nose. Uneli su me u jedan auto. Tamo ih je bilo već trojica.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ljudi su jatimice hrlili da ga vide, ali su samo jedan dečak i jedan pesnik znali da to u izlogu, u stvari blješti jedna čežnja. MASLAČAK U podnožju planine, nekad davno, rasla je četa suncokreta.

Je li čudo što im kroz glavu prođe da su jedinstveni, da su sami samcijati na svetu? Nisu još znali da su se u pustinji pojavili, a već su znali da blistaju, da vole.

Nisu još znali da su se u pustinji pojavili, a već su znali da blistaju, da vole. Ali, kada se Sunce pope u sam vrh neba Kapljica reče: — Moram otići, moram, moram!

Šta je mogla da priča s njima? Ljude koje je ona volela, oni nisu znali ni po čuvenju, a kako se nekad živelo nije ih zanimalo.

Ali, uspelo im je da pre zime podzidaju mravinjak i obezbede hranu i sebi i svojim budućim potomcima. Kao da su znali da će zima biti žestoka skupljali su svako zrno, svaku vlat. A zima je bila duga i snežna.

Kamo da beže nisu znali, to ni sam Poglavica nije znao. Sve oči uprle su se u Belka. Odbacili su ga: šta ako odbije da im pokaže put, ako

Zvono je tutnjalo i danju i noću, mukale krave, pištala deca, zlokobno kreštale ptice zalećući se ljudima u lica. Nisu znali kako da se odbrane, dok neko ne predloži da pucaju: kad neke pobiju — ostale će pobeći! Sunu u nebo prasak pušaka.

Svi podanici i svi slikari su to znali i trudili se da ni za tren ne smetnu s uma, sve dok se nije pojavio slikar za kojeg se govorilo da je nenadmašan u

Više se nije moglo oklevati. Pozvaše Mudre starce, ali ni oni nisu znali šta bi to moglo da bude. Rešeno bi da pozovu Vidara — ako on ne zna ko će znati?

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Mio zete, deli-Strahin-bane, rašta si se tako razdertio? Znaš li, zete, — ne znali te ljudi! — al' ako je jednu noć noćila, jednu noćcu s njime pod čadorom, ne može ti više mila biti: bog j' ubio, pa je

Grohotom se derviš osmjenuo: „Ti, delijo, Strahiniću bane! Znaš li, bane, ne znali te jadi, da sam sade na Goleč-planini, da te vidim u carevoj vojsci, poznao bih tebe i đogina, i tvojega hrta

Znaš, sestriću, ne znali te ljudi! Dosta mi je i muke i ruge: nasmija se sva gospoda naša, a šapatom zbori sirotinja, đe mi sjedi snaha

Znaš, sestriću, ne znali te ljudi! da ću tamo junak poginuti, neću moju snahu ostaviti, ni veselje jutros rasturiti. No kako si mene starješina i

godine spominje da je neki slepi vojnik pevao pesmu o Marku Kraljeviću, a ceo ga narod pratio, jer su je svi znali. Madžarski letopisac Sebastijan Tinodi spominje 1554. godine kao osobito veštog srpskog guslara nekog Dimitrija Karamana.

mario za pesme“, ali ih je, „gotovo neotice, upamtio od svoga oca Joksima i brata Tome, koji su ne samo mloštvo pesama znali i rado ji pevali nego i pesme spevavali“.

Jovanović: „Guslari koji su narodne pesme kazivali, i onda kad nisu bili slepi, nisu znali ni čitati ni pisati. Sve što je bilo pisano, njima je izgledalo napisano odveć sitnim slovima.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Oni su znali samo za hajduke i ćumurdžije, a to su, mora se priznati, tajanstveni ljudi vezani za noć, duboku šumu i skrivene puteve.

— Avioni, avioni! — začu se s njive nečija vika. Iako nisu znali čiji su avioni, dječake spopade neobična zebnja i nemir. Gubeći dah, požuriše u pravcu škole.

Ličili su na djecu porobljena, a nepokorena naroda. VI Okupatorska vlast, Nijemci i Talijani, nisu znali za šalu. Od porobljenog naroda oduzimali su sve oružje, pa makar to bila i stara puška kremenjača, neka dotrajala kubura

Stric nato samo progunđa kao da se brani: — To je ispalo sasvim slučajno. Nijesmo ni znali da ti glavu spasavamo. — Eh, kako nijesi znao! — pobuni se Jovanče. — Ta vidio si da gone vezane ljude.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Koji su znali za taj posao i koji nisu znali, učila sam ih ja čemernica, njih nudeći neka probaljuju. I mnoge privela sam i čudim se

Koji su znali za taj posao i koji nisu znali, učila sam ih ja čemernica, njih nudeći neka probaljuju. I mnoge privela sam i čudim se sad zato kako me zdrža more ili

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Zato je Manulać dugo bio zagonetka — u mahali zadugo nisu znali je li muško ili je žensko! Jer, kad je s ocem išao, bio je obučen u plundre, a kad ga je majka izvodila, plela mu je

on često pri vikanju nije ni vikao i izgovarao cifre, nego nešto drugo, ali svakidašnji i redovni posetioci i igrači znali su šta mu to znači, i svi su pogađali i metali na jednu istu cifru.

Pa kako gu je ugrabija? nitujem gi pa ja. — „Pa, zbore si, adžija ne beše gu tuj, a oni znali za toj, pa Mane si dođe lepo s kočije i s kardaši, i ona gi, reče, pričekala u akšamsko vreme; oni čuknuše u portu, a

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti