Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Uzvišeno i spiritualno probija se iz svakidašnjeg i običnog i duše slede neki samo njima znan put. IV Bogatstvo slika Ćopićeve seoske priče daje posebnu boju kako viziji detinjstva, tako i opisima prirode.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Seljak! To njemu večeras predstavlja strogo određen i dobro znan lik, neizmjenljiv i skoro vječit, lik seljaka s torbom, spremnog i na oprezu, „s nogom u stremenu“.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Žarku se čini kao da sniva: kakve li tajne ljepote skriva predio ovaj, iz priča znan?! . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
“ Zamuca vođa: „Tako mi brka, đidija ovaj sve živo krka! ... Do sada nisi bio nam znan. Odakle ideš? Gdje ti je stan?“ Ćosa će nato: „Glavom i bradom stanujem, druže, pod Bukva-gradom.
„Eh, to je poklon za malu lijep!“ — progunđa Lovac i zgrabi rep. Patuljak treći, pomorac znan, plovi na more, okean, i tamo roni do stijenja siva gdje školjka biser blistavi skriva. „Ovo je poklon dostojan male!
Pandurović, Sima - PESME
SVETKOVINA Sišli smo s uma u sjajan dan, Providan, dubok, — nama, draga, znan, I svetkovasmo ocepljenje to Od muka, sumnje, vremena i sto Râna, što krvave ih vređao je svet, — Ljubavi naše plav i
Proleće. Sunčan i nasmejan dan. Proleće žudnjom i nasladom diše, I pirka vetrić mirišljav i znan; Raznosi vrelim zrakom zore sjaj, Raznosi miris, uspomena dah.
jedan dan Kad čovek ne želi više da se bori, Kad mu duh zatraži kakav viši plân Života, — dan tužan, i prazan, i znan, Kad sve biva jedno, jer se sve pregori.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
S. Pandurović CLXII SVETKOVINA Sišli smo s uma u sjajan dan, Providan, dubok - nama, draga, znan; I svetkovasmo oceplenje to Od muka, sumnje, vremena, i sto Ranâ, što krvave ih vređao je svet Ljubavi naše plav i nežan
Petrović, Rastko - PESME
ga da ne odmiče se, veče to, od mog spavanja, Pa ako primeti plavilo lica, sam me probudi; Ne pomogne li glas mu znan, strašna će možda šibanja: Jer žudim (ako ozdravim) da vidim Je još jednom kako rudi.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ja o tebi vrlo se ljudma hvalih i na golemo te povisih s glasom, a ti ka neki hud siromašak, prosti čovek nikim ne znan tu dođe. Što je to od tebe, pomagaj, čudo o, vladiko? Ta višnjega Boga sin si ti, i car nebu i zemlji.