Upotreba reči zrcalo u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Na obali se ovoj u kletvi grcalo, I sve molitve nikle u suzi patnika; Ali ti, sveta reko, tu beše zrcalo Svakome našem plugu i štitu ratnika.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

“ Na Grudi veruju da ne valja „da vidi zrcalo, jer bi mu se mogla prizrijeti napast“.⁸⁰ Pre isteka prve godine života „ne valja kazati kako mu je ime, da živi do

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Nije magla već olovo. Ludi mnome Kupinovo. ČOT U božure senke tonu s perunike u sutonu. o zrcalo od oblačka ukreše se tamna tačka i leprhne preko Čota kroz pređicu od života.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Niko srećan, a niko dovoljan, niko miran, a niko spokojan. Sve se čovjek bruka sa čovjekom: gleda majmun sebe u zrcalo! VLADIKA DANILO Dobra vatra, a jošt bolje vino; malo si se, đedo, ugrijao, pa prečišćaš svijet na rešeto!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Raste mu perje. Sva mu je pamet na jeziku — (ko govori šta mu na usta dođe). Sermija joj pamet, a drug zrcalo. Skinuo bi s matere božje pokrov. Taj ume i iz vode suv izići.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Pa, večno željan toga prizora, Krvavom bojom želi spitosat Zrcalo sjajno neba zvezdanog... Al’ dalje! (Čita.) „To je poruka, Kojom Bajazit, skoro svemoćan, Veneciju ti trese svirepo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti