Upotreba reči zulufe u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Njega nije pogodio, pri toj gurnjavi u pomrčini, ali mu je izgoreo celu desnu stranu lica, zulufe i bradu. Celog su života, posle, u Rakišiča bili obrazi crni, smežurani, modri.

Koja žena ima lažnu kosu, i zulufe, a koja ima jastuče na turu. Kavaljeri su, u to doba, nosili, oko cevanice, čak i lažnu muskulu, a žene, koje nisu

Sremac, Stevan - PROZA

« Hehe, šalim se, ženo, šalim! Ne boj se! — E, već ja... — Vojnik, ja, jakako! A stare penzionerke samo pritiskuju zulufe kad prođem, a ja ka’ iz kutije. More, priko, bio sam ti vojnik, junak, priko, seratlija...

vojnik, bre, od jegerskog roda i oružja, pa kad u nedelju začešljam kosu, pa umočim češalj u šećernu vodu, pa poteram zulufe preko kačkete, a kačketa nakrivo, — pa šta misliš ti, kakve gospoje i ministarske i pukovničke ćerke (đenerala onda

jedu žuti šećer, kašljucaju i piju vruću zamedljanu rakiju, po tri čaše i leti i zimi, i što vuku naviše decu za uši ili zulufe, sve dotle dokle se žrtva ne ispravi na palcima, te jadno dete stoji kao ono čardak ni na nebu ni na zemlji.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

SVETOZAR: Jednu sam osramotio, ali u nevinosti. Navranila kosu što može biti, ali zaboravila na zulufe. Ja, prost, zapitam je, odkud ima dvojake boje kosu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti