Upotreba reči zurim u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Čučim tako na vrbi i zurim u nijem svjetlucav riblji roj, a onda se pred mojim zasjenjenim očima odjednom razgrana gusta krošnja pitomog kestena s

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Stih iznikne, iza njega Zora, bez nje nema pravog odgovora. Zurim tako, izgubljen, beznadno, u večernje dalji maslinaste, a ne vidim, oko mene, krugom, kako šapat podrugljivi raste:

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Vidik nam bio zatvoren. Neka siva izmaglica gamizala po zemlji i padala susnežica. Od duga vremena zurim u niske, teške oblake, hvatajući pogledom još u visini snežne pahuljice, pa ih pratim po zemlji... Odmah se tope.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Noga bi da krene — al joj santa ne da. U belu me neku pustinju sakrili. Pokatkad kraj mene crna vrana sine I ja zurim u nju prljav od beline. U MAGLI Magla vlada svetom (il se sprema). Od nje se više odvojiti neću.

VRATA Ponekad, tako: na nekoj staroj zgradi Otvorim vrata — obično nikog nema. Posmatram stvari bačene ispod trema: Zurim u ormar (u kome žižak radi).

Umesto da sa tobom plivam I ronim, prskam tvoje lice: Za mramorom se tvojim skrivam. U tamnu ploču zurim nice. I stojim ispod lipe tvoje, Samcit, umesto da smo dvoje.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

“ Ali ne dade se, da bi ovo nastalo. Pobegao sam ovamo. Razgovaram sa svojim pčelama, zurim niz Kosovo n danju n noću i mirim se sa njime.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti