Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Pravi se: ne zna!... Zar ti nisi ovaj novac ukrao iz Ivanovog vajata i zakopao ovde, u đuvre?... I zar nije Lazar Ivanov zato juče na te pucao?... Pri pomenu Lazarevog imena Stanku se diže kosa uvis.
Pametni ljudi, pa to ti je! Dok je Ivan govorio, kmet pogleda popa i vide da mu ne godi Ivanov govor. Zausti nešto da rekne, ali ga pogled popov zadrža...
I kažem ti, ostupi od mene! — reče Aleksa, pa izide iz sudnice i ne osvrćući se na viku njegovu. To je bio prvi napad Ivanov na Aleksu. Od toga doba ponavljao se skoro svakog dana... Međutim, Aleksa se nimalo nije bojao Ivana.
a to oluj povija plamen, povija ga na sve strane, da se od plamena zapali i druga zgrada koja beše blizu kuće... Ivanov položaj beše grozan. On ne imade kuraži udariti na one šarene puške.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
naučnici (lingvisti, teoretičari književnosti, psiholozi i filozofi), u svetu čuveni semiotičari (Lotman, Uspenski, V. Ivanov, V. Toporov, J. Meletinski, N. Tolstoj i dr.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Drugi Ivanov sin (koji se u pesmi pogrešno smatra kao njegov brat) bio je Đurađ. Godine 1496. Đurađ, proteran od Skender-bega iz