Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
prizivaju se vile na posestrimljenje« (Sofrić, 48). Od brezove kore prave se »lile« (buktinje) kojima se, uoči Ivanjdana ili Petrovdana, vrši lustracija stoke (Rudnik; Stari Vlah; Vlasenica, upor. ŽSS, 133 id; GZM, b, 1894, 386. Upor.
Ponegde se od nega pravi i Maіbaum ‹= majsko drvo›: u Kreševu (Bosna) uoči Ivanjdana naloži se vatra; posle se u to ognjište usadi grab, koji devojke okite cvećem, i on pokatkad tu stoji preko cele godine
Uoči Ivanjdana, ili na sam Ivanjdan (24. juna po st.), rano ujutru devojke i žene beru i. c., pletu od njega vence, i meću ih na kuće,
U Lici žene uoči Ivanjdana namenjuju po jedan struk svakom čeljadetu, i ujutru pre zore gledaju ih, i čiji je struk uvenuo, taj će biti bolestan i
pre Male Maše (ZNŽOJS, 19, 199). U Slavoniji ne jede niko j. pre Ivanjdana (naročito ne trudne žene, »da im dete ne bi bilo zeleno«), a toga dana okuse ih, i to našte srce (іb., 74).
Titrica, rada, prstenak, ivanjska deklica ili roža; ivan-cvijet; petrovo cveće, voluje oko (Šulek, 36 naziva). Uoči Ivanjdana beru ga devojke i zadevaju u sito, namenjujući svakom čeljadetu iz kuće po jedan struk, i obese pod strehu.
je sveta (Sofrić, 212). Od t. (ili brezove) kore prave se »lile« koje se ritualno pale uoči Ivanjdana i Petrovdana (ŽSS, 133; GZM, 6, 386); ali je mogućno da je tu razlog praktički, a ne religijski.
Maіbaum), sa lišćem na vrhu (koje predstavlja falus), pored drugih grana, 1. maja, ili o Trojici, ili uoči Ivanjdana ili koga drugoga dana, nosi se u litiji po selu ili se postavlja ispred kuće u znak simpatije prema ženi ili celoj
Smokva. Upotrebljava se i u ljubavnom gatanju i vračanju. U Kastavštini, uoči Ivanjdana, devojka, misleći na nekoga mladića, otkine list sa smokve i metne ga na prozor: ako sutradan ujutru pero bude sveže i
Ali teško je doći do semena, jer b. uoči Ivanjdana »obnoć naraste, cvijeta, sazori joj cvijet i opane«. Sem toga, ako se ispod b.
Ali je teško domoći se, jer p. procveta i isemena samo uoči Ivanjdana, oko ponoći, i njegov cvet i seme zgrabe stuhe, veštice i druge »nečiste duše«, koje bi bez toga ostale bez moći.
U jednoj priči: nekom Konavljaninu, dok je noću uoči Ivanjdana putovao, slučajno je upao p. cvet u opanak, i on je čuo kako petao peva: »Kuga je u Banima u gornjim Konavlima!
Ćipiko, Ivo - Pauci
dugo što je kod njih to u običaju bilo, i tada često čija pojata, kuća ili jara, zasvijetlila bi kao svijetnjak uoči Ivanjdana.