Upotreba reči igru u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Sreju već probio znoj kao graške. — Ih! baš grebe kao testera! — podvikne drugi ko od svatova i stane zviždukati igru, koju tokorse Sreja svira. — Udri, bre! — dere se treći na ono pijano momče; — kad mu ne valja ćemane, opali barem ti!

Poznanik njegov ode u drugi kraj da hvata »damu za igru«. — Izvol'te ovamo! — ponudi advokat Mojsila, pokazav mu rukom u pobočnu sobu. — Hvala, gospodin-Branko.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Mladež zametnula igru, odskaču jedan drugom. Lazar se uputi Stanku. — Stani-de, Lazo! — reče Stanko Jurišić. — Odskoči Šokčaniću, tako ti

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

I posedaše svi. Popovi pijuckaju pomalo i igraju neku staru igru fircig, a popadije uzmu pletiva pa štrikaju ili podštrikavaju plave čarape, od čijih se sara posle vrlo često prave

Dositejevih, iako ga je malo čitao; ali se ipak u tom nije slagao s njim što je ovaj vikao na troškove, svirke, igru, pijanku i veselje, i zamerao mu što je on (Dositej), inače tako učen i pametan čovek — tako pisao i govorio o srpskim

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

i pitam se: treba li, eto da li treba sići ozgo s onih planina u ovaj užas i mrak pakleni, u ovu hučnu vrevu i životnu igru dole; treba li živo pustiti onim instinktima i strastima da progovore sopstvenim svojim ognjenim jezicima, i tako sav

Na divnom nebu veselo i ljupko igrale su zvezde milu igru Hristovog dana. Grančice su puškarale, i pod nogama nekog prolaznika cičao je sneg glasom najradosnije tice.

Afrika

Stihove koje mi citira Vuije, i koji predstavljaju šum vetra u zoru, uoči bitke, imaju neverovatnu igru aliteracije. Gledajući akvarele na kojima sam zabeležio čudni indigo bubua ovih crnaca što su na brodu i druge boje

Brod će poći, međutim, tek u četiri sata ujutru, jer se pre toga utovar neće završiti. Gledam mađijsku igru nagih tela onih koji tovare ugalj; upadaju u snažno osvetljeni krug reflektorov, vrte se u njemu sa prepunim korpama i

Oko kolibe i pred njenim ulazom masa crnih koji gledaju igru bilo kroz vrata, bilo kroz rupice na zidovima. Samo sam prešao preko male trave, da bih skratio stazu šetajući, kad mi

Raspoređuju se za neku zamršenu igru, ali se raspršte kad nas vide. Tek na poziv Sambe oni se ponovo skupljaju i izjavljuju da sastavljaju družinu i biraju

Pripreme traju dugo. Male igračice, sveštenice i kurtizane, kupaju se najpre u kolibama uz čitav niz ceremonija. Igru dede počinje stara fetišerka, dugačka, tanka, visećih grudi.

Od trenutka očišćena pa do stupanja u Dede fetišku igru, devojčice–sveštenice ne smeju dodirnuti zemlju. Njina starija braća (kod crnaca zovu se braćom svi zaštitnici) nose ih

Da bi ih mogli nositi, oni sami moraju ispunjavati obrede. Samo spuštene na zemlju, male počinju igru previjene unapred, zagledane u svilene žute i crvene marame, kojima mašu kao plamenim cvetovima.

fetišerka očigledno uživa i vrti se sve bliže aparatu, male imaju preneraženi pogled od straha ali ne prekidaju igru.

Potpuno me zaboravljaju i sad su samo oko hipopotama tu, proučavajući svaki njegov pokret. Evo on igra strašnu igru Ge, udara levom nogom u zemlju, što znači da zove sve bolesti koje su tu u zemlju zakopane, neka se približe sasvim i

O lepota i pijanstvo trpljenja i vaskrsnuća! One skaču sa ramena mladića i igraju svoju igru mladosti, radosti vitkih detinjskih udova, lepote te rane ženstvenosti.

Meteorit je uopšte kamen neobično cenjen od urođenika i služi u lovu i mađiji neprestano. Docnije sam želeo da vidim igru dva njamua, za koje su svi seljani znali da žive međ njima. Bilo je dovoljno da samo odredim veličinu nagrade.

Onda odlazimo. — Šta ste govorili? — O, ništa, — odgovara on s gađenjem. — Prvo nije hteo da iziđe i udesi igru za vas zato što je hladno i što svi spavaju, a onda sam ja želeo da mu za to platim i strašno sam ga uplašio. — N.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

“ Poslednje reči Garsulijeve izazvaše grohotan smeh pisara i oficira, a bile su jedna, jako skaradna, aluzija na igru, koja je u to doba bila uobičajena, i među oficirima, u austrijskom zatvoru.

Iako se čudio, šta ga snađe, Isakovič se upusti u tu igru, kao da mu je to neka mala sestra, koju nema, ali koju je našao.

A sem toga, samo je Petar, među njima, bio vičan da zaigra bečku igru, ostali su jedva znali polonezu. Samo su u kolu podvriskivali, gorostasno.

Ne samo da je vanredno igrala polonezu, nego i svaku bečku igru. Naučila ih je, kaže, još u detinjstvu. Od matere joj je to, kaže, ostalo.

Domaćin je predlagao faraon. Božič, i faraon, i društvene igre. Igru, koju devojčice igraju u Beču, kad igraju lopte.

Ona se udala za njega i živeli su, tako sretno, tako lepo. Posluga je, međutim, u trpezariji, razmestila špiltiše za igru, ali je Božič tražio da se gurnu uza zid i da se prvo igraju igre, koju je on i veterinar predložio.

Di Ronkali je pričao da tu igru igraju deca, u Gracu, gde je on živeo. Igra se sastojala u otimanju lopte, ispod brade, ali ne sa upotrebom ruku.

Nego kao u nekom konjskom zagrljaju. Grudi u grudi, prislonjeno. Muško i žensko! Par koji bi tu igru igrao, ličio je na blizance.

Oboje su završili igru, zadihano a prebledeli. Mlada devojka posmatrala je di Ronkalija, zatim, dugo, zamišljeno. Božič je sa domaćinovom

je ličio na matoru ticu, grabljivicu, koja udara krilima jagnje, a mlada devojka se branila, dok Božič nije napustio igru i pao, kao onesvešćen, na jedan chaise‑longue, pred ogledalom, u jednom ćošku.

On će sa gospožom Božič da igra! Isakovič je bio preneražen i molio je da njega izostave iz igre. On tu igru nikad dotle nije, kaže, video. Ne bi je znao igrati. Ispao bi glup, pri tome, i neuljudan.

U igri nema izuzetaka. Gospoža Božič, i sama, priđe kapetanu, i uze ga za ruku. Ne bi bilo lepo, kaže, da kapetan igru pokvari. Uvredio bi domaćina, koji se trudi da ih ugosti. Ne bi trebalo ni nju da izvrgne ruglu.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Isti su običaji, ista verovanja i imaju više smisla za muziku, pesmu i igru nego što je kod drugih varijeteta istočnobalkanskog tipa; ali je velikodušnost retka i gostoprimstvo nije više u

Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE

uvo I ne iziđe mu na drugo Pečen je PEPELA Jedni su noći drugi zvezde Svaka noć zapali svoju zvezdu I igra crnu igru oko nje Sve dok joj zvezda ne izgori Noći se zatim među sobom podele Jedne budu zvezde Druge ostanu noći Opet svaka

se zatim među sobom podele Jedne budu zvezde Druge ostanu noći Opet svaka noć zapali svoju zvezdu I igra crnu igru oko nje Sve dok joj zvezda ne izgori Noć poslednja bude i zvezda i noć Sama sebe zapali Sama oko sebe crnu igru

crnu igru oko nje Sve dok joj zvezda ne izgori Noć poslednja bude i zvezda i noć Sama sebe zapali Sama oko sebe crnu igru odigra POSLE IGRE Najzad se ruke uhvate za trbuh Da trbuh od smeha ne pukne Kad tamo trbuha nema Jedna se ruka jedva

povratila se 13 Ne šali se čudo Sakrilo si nož pod maramu Prekoračilo crtu podmetnulo nogu Pokvarilo si igru Nebo da mi se prevrne Sunce da mi glavu razbije Krpice da mi se rasture Ne šali se čudo s čudom Vrati mi moje

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Iz onoga što mi je Rašida rekla posle, kad smo se već otkačili od njega, shvatio sam kako namerava da fizičarki namesti igru s fiskulturnikom. Nešto kao ljubavna pisma s cvećem i telefonskim pozivima baš onda kada ona bude pitala za ocenu.

Između pragova dve crvene bube izvodile su svoju ljubavnu igru, a na žicama punim brujanja čučali su vrapci. Proteglih noge i prstima dodirnuh glatku vrelinu šina.

đavolski dobrih „Torpeda” išli svako na svoju stranu, tako da je ovo naše pre ličilo na neko pijano batrganje nego na igru. Onda sam je uhvatio kako zuri preko ograde u igračice na platou kao da želi da bude jedna od njih. Samo za trenutak.

Bila je to, u stvari, stara priča o lisici i grožđu. Neda je kao i uvek bila najlepša i za svaku igru rasprodata. Frajeri su kao moskiti kružili oko nje, a devojke, one sa strane, govorile da joj suknja visi s ovog ili

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Ona njegova interesantna figura, ono lepo lice! Pravi Adonis! Svi se od srca smeju. Završe igru, a Čamča i Čamčinica načine kompliment kao, obično, komedijaši.

glavni grad Slovačke u Čehoslovačkoj, nekadašnje sedište mađarskih kraljeva i mađarskog sabora polonezmarš — marš pred igru poloneze Ponjatovski — Stanislav Avgust Ponjatovski (1764 do 1795), poljski kralj; pokušao da spase Poljsku od propasti

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

malaksavali, i ražalošćeni, i zadivljeni, udisali visoke i svetle katoličke kantilene, svirku violina, raskošnu, rimsku igru popova, pod skupocenim baldahinom, oko biskupa. Pri kraju službe bili su potpuno umorni, neveseli i kao omađijani.

Kad bi se neki novi saveznik nudio, on bi govorio svojoj pratnji da je započeo ljubavnu igru sa kneževinom tom i tom i da se ona već fraka, da bi mu se bolje svidela; kad bi, pri večeri, pre kockanja, govorio, na

Francuza, Karlo Lotarinški, usred balova i večera koje beše priredio, pred polazak, izmisli u svom pozorištu jednu igru u kojoj, u stvari, ni on, ni vojska neće učestvovati, nego samo jedna gomila ludaka i nesretnika, koji i nisu nizašto

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

(L. Š., NP, 1976) — Tko je mlad lagao, ne vjeruj mu ni kad ostari. (K-Lj, NB, br. 118) — Ostario, igru ostavio. (K—Lj, NB, str. 151) — Ostario, a ćudi ne ostavio. (Vuk, br. 4128) — Pusto raslo, mahnito staralo.

(„U stara glava, u mlada snaga“, „Ostario, igru ostavio“). Neke moralne osobine i crte karaktera se, međutim, ne menjaju („Poštena devojka, valjana majka“; „Mlad laža,

Veoma je važno da se deca srazmerno rano i postupno uvode u privredni život porodice. Ona neosetno, gotovo kroz igru, usvajaju neophodna znanja i veštine, a time stiču veći ugled i viši položaj u porodici.

U našoj tradicijskoj seoskoj zajednici zajednička aktivnost vršnjaka odvijala se kroz rad i kroz igru. Dečje igre. Tradicijske igre deo su narodne kulture i u njima je kristalizovano vekovno iskustvo mnogih generacija, a

tako laka i munjevita prohodnost iz nižeg u viši društveni sloj (i obrnuto) kao u družini koja igra neku agonalnu igru.

, to je za samu igru manje važno, već jedino prati ovu neverbalnu komunikaciju. Njihova prvenstvena funkcija jeste da pobude pažnju i

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

kojima smo učili da se opijamo i igramo engliš valcer, traži se Megi Friza, Desa Kesa, Lili Petobanka, koje su plesale igru sa sedam velova pod lažnim imenima Kora Kent, Beti Bup, Lulu Brekfast, traže se ma gde bile, ma za koga srećno udate.

Sada se u slušalicama čulo »Wonderful« Džordža Geršvina. Zamolio sam Jelenu iz prizemlja za igru. Baka je kunjala, naslanjajući glavu na kredenac.

Danas deca imaju toliko stvari za igru! Čitava jedna industrija trudi se da ih snabde predmetima pomoću kojih će izbeći dosadu.

utučenih lica se sećam i njihove pomirenosti, njihovu slabost pamtim, i to kako se više nisu usuđivali da nastave igru, pobeđeni već kao deca.

njen strah od tog tako otmenog mesta i livrejisanih kelnera; sećao se i vremena u kome je počela da vlada platoom za igru, i doba kada je ceo grad pitao za koga će da se uda, ko će odvesti taj lepi tamnoputi i svetlooki cvet sa Straduna,

Onda se Francuz uspravio i počeo da igra po zidu nešto što je trebalo da liči na dervišku igru. To je bila sumanuta mešavina »bosanove« i načina na koji devojčice okreću obruč oko bokova.

su sa rukama u džepovima i razgovarali, prateći krajičkom oka ljude iz orkestra koji su se pripremali da zasviraju novu igru.

I u onom blagoslovenom trenutku, kada bi ih se dotakle muške ruke pozivajući na igru, u času kada je bitka izgledala sasvim dobijena, orkestar bi grmnuo »tuš«, pa bi trubač uz ciničan naklon izgovorio

I evo, ona — sve mamino na svetu, prolazi graciozno preko prostora za igru, a onda elegantan okret, dobro je, ovaj put drži bradu gore, sada je pred stolovima, to je onaj trenutak kada im se

Matavulj, Simo - USKOK

Tako je igra tekla uz pjevanje i pucanje. Janko, s malom puškom za remenom, posmatraše igru. U početku nije mogao odoljeti smijehu.

U tome uđe gomila brastvenica, te zagušiše i proglušiše kuću. Janko i Milica dogovornijem pogledom prekidoše igru; ona mu se maši ruke, ali on stište njenu i prinese je svojim grudimâ, razumije se, to učini brzo i krišom.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

njeno opredeljenje kao nemoćno odustajanje, možemo govoriti o drugorazrednim proizvodima; uzmemo li ga kao mudru i vedru igru protiv ozbiljnosti, ocena će biti drukčija.

Dete u nama odbija da prati bezizgledni razvoj drame; ono ne usvaja igru zapletenih odnosa, koja se završava smrću; ono nas neprestano podseća na jednu drugu, čistiju osnovu.

Ova poezija zadržava osnovne elemente pevanja jasno određen povod, maštu, igru, priču — u prvobitnom obliku i stanju. Moglo bi se reći da je dečji pesnik neuspeli, nedovršeni pesnik.

Njegova je snaga kolebljiva; on zazire od opasnosti koja jednu igru pretvara u samosvestan trud nekog višeg značenja i reda. Izlažući se ugnjetavanju usiljenog napora, gubi dah i polet.

odnosa prema poeziji bilo je potrebno sačuvati ovakvu, neposredniju vezu sa izvorištima nadahnuća, prvobitni poriv za igru sa stvarima, rečima i njihovim lelujavim odnosima.

Ponovo, kao i na početku, u pesmi ima mesta za sve: za humor, za igru, za neobavezno dodirivanje velikih tema, za socijalnu angažovanost, te za svakovrsne popise živog sveta kojim smo

na ovu oblast književnosti i danas srećan kad god pisac sa zečjom istančanošću, osetljivošću, slobodom, smislom za igru i humor predstavlja raznovrsne životne pojave, dešavanja u prirodi, odnose među ljudima, radost zbog golog prisustva na

Nejpola (Naipaul, 1932), u knjizi India, a Wounded Sivilization. Vuk, u Rječniku, pod uvedenicom zec, pominje i nekakvu igru (Urt Spiel, ludi genus) kojoj je dugouhi kumovao.

U tom detetu pesnik oseća budućnost nacije, njenu sutrašnju snagu. Prostor za igru, za neobaveznu zabavu i nestašluke, vrlo je širok, ali je pod nadzorom.

Ali potreba za igrom ni tada ne prestaje. Vučo u nju unosi nov sadržaj, daje joj poseban pravac: kroz igru se vrši nasrtaj na društveni poredak, izvodi se neka vrsta probe za društveni prevrat.

Vučovi dečaci nastoje da proniknu svet, da ga kroz igru osvoje, da se odbrane od njegovih zala. Oni se samovaspitavaju; na pouke odraslih ili se ne oslanjaju (Petići, Koča),

Granica o kojoj govorimo je, izgleda, ona koja deli spontanu igru od usmerenog stvaralaštva, nevina otkrovenja od usiljenog truda.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Boli izbor Janković je učinio kada je dao »seosku veselu igru« Blagodarni sыnъ (Lajpcig, 1789), koju je napisao Johan Jakob Engel, jedan od boljih proznih pisaca nemačkih u drugoj

52 Knjige su imale uspeha, i on počne izdavati ceo jedan niz pozorišnih prevoda i prerada: »seosku igru« Nagraždenіe i nakazanie (1807), Slepый mыšь (1809), Kreštalica (1814) od Kocebua, u rukopisu još ceo jedan niz

dan i šaljive igre Čestitam i Školski nadzornik; 1872: šaljive igre Francusko-pruski rat i Izbiračica; 1873: šaljivu igru Ljubavno pismo. Svi ti originalni radovi štampani su u Zborniku pozorišnih dela (Novi Sad, 1873.

Milićević, Vuk - Bespuće

On mahnu rukom i odbi. Nije osjećao ni najmanje volje za igru. Uze Simplicissimus koji je redovno čitao. Nije bio raspoložen za čitanje i baci ga na stranu.

sjedila, radeći, iza njegovih leđa i posmatrala njegove karte; on osjećaše više puta njezin dah na svome licu i gubljaše igru; jednom, kad sjeđahu uporedo, dotaknuše se njihova koljena i oboje se pogledaše u isti mah; Gavre Đaković se osmjehnu, a

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Hm, izučiće za vladiku. Ponekad preko dana, blijed i zimogrožljiv, djed sjedi uz ognjište, odsutno prati igru plamena i glasno misli: — Doći ću ja pred svetog Petra, a on će brže-bolje iz Ladice svoj tefter: deder, stari, šta je

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

S pognutom glavom, rukama više sebe, obilaze igrača. Ne „čoček“. Drugu, težu, topliju igru. Polako, kao izdaleka, s nekom slutnjom i raskošnom jezom. Za njom su išle više kao senke, prateći je u koraku, devojke.

od stida što im se mlada, tek nabubrena tela pokazuju, ma da su tu svi svoji, a nešto i od velike pažnje, kojom prate igru njihove „snaške“. Ostali, iznenađeni, podignuti, sa ispruženim rukama i otvorenim ustima, gledaju je željno, prate...

Gologlav, gleda u mutno nebo, mesec, i sluša iz sobe igru, pesmu, krike i vesele, koje tek sada, kada on iziđe, poče u svoj svojoj silini.

Nikad, ona, kao ostale njene drugarice, nije smela da iziđe na kapiju; još manje da ode na kakvu igru, sedenje sa ostalim svojim drugama iz mahale. A šta bi tek bilo da se upozna i s kojim muškarcem!...

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

ZLA SVEKRVA Nekakoga cara sin šetajući se jednom naiđe na jedno mjesto, đe se bijahu đevojke skupile na igru, te se onđe malo zaustavi da gleda đevojke i igru.

se jednom naiđe na jedno mjesto, đe se bijahu đevojke skupile na igru, te se onđe malo zaustavi da gleda đevojke i igru.

Sve đevojke koje onđe bijahu, pristajahu u igri osim tri mnogo lijepe, koje na strani sjeđahu i kao stidno igru gledahu. Carev sin kad ih opazi, pristupi k njima i upita ih, bi li se udale i za koga bi koja najradija.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Gledaš devojče, skače ka besno, neće da bojadiše kosu, ne može nijedan momak da prođe mirno od nju. Ne igra srpsku igru, nego se grli sas momci, vata se za ruku, besedi više ona, nego on; ide sas š njim sama; prevrće okama, skita se noću s

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

ili tanjurića s bademima, toliko se bio nesrećnik smanjio, dok su one čuvene ikebane profuravale preko podijuma za igru.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Ona me pogleda i odmah razumede rđavu igru reči. — Šta vi niste nikad videli? Ili bolje, znam. Hteli ste da kažete, je l̓ te: „Tako lepu devojku!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Neko je u blizini ćurlikao na svirali narodnu igru, iz svega četiri tona, dok ga je drugi iz susednoga šatora pratio, pevušeći: „Šalaj Danke, gizdave devojke“...

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

oni vas znaju najbolje, pa njih i molite. Ona stupi među gomilicu đaka, koji ostaviše igru i okupiše se oko nje. Htede se ponašati sa njima drugarski, prijateljski, ali oseti da joj njena urođena grubost neće to

krpiguza, jarca, vina i tako... — Je li vas učio pređašnji gospodin koju igru? — Jok, on samo u školi... — Što lažeš, bre, prekide ovoga drugi mališan: zar nismo sa njim sigrali mete na Vilinoj

— To je ’nako... kad nas je vodio u polje, a nije nas naročito učio. Ljubica je mislila da počne sa njima koju igru, da zametne šalu i smeh, želela je da se upozna sa tom dečicom, da se zbliži sa njima.

Znala je način kojim se to najbolje postiže i idući među decu mislila je odmah početi igru, ali eto, nešto joj ohladi nameru; ona sama ne zna otkud to dođe: tek odjednom je poduze hladovina i učini joj se da

Sve tako, bez kraja!... — Zar baš nikad niste znali za igru sa drugovima, šalu, zabave ?... — Nikad. Ja nisam za eve to vreme ništa osećao, ništa želeo; živeo sam...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

19. Granu sunce iza brda, Veselo, veselo! Nije sunce nego Božo, Koledo, koledo! Nosi igru za pojasom, Veselo, veselo! Manu igrom na junake, Koledo, koledo! Junaci se razigraše, Veselo, veselo!

Junaci se razigraše, Veselo, veselo! Granu sunce iza brda, Nije sunce nego Božo, Nosi igru za pojasom, Manu igrom na nevjeste, Nevjeste se razigraše.

Granu sunce iza brda, Nije sunce nego Božo, Nosi igru za pojasom, Manu igrom na đevojke, Đevojke se razigraše. Granu sunce iza brda, Nije sunce nego Božo, Nosi igru

Granu sunce iza brda, Nije sunce nego Božo, Nosi igru za pojasom, Manu igrom na đečicu, Đečica se razigraše. Svi u kolu veselo, veselo! Hajd’ u kolo koledo, koledo!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

sen, za ostrvom ovim, osunčanim vukodlakom, još u mutnom snu, u vale i pene raznesen, poskočih morem rujnim, na igru lak, i lakom. Pogledah uvis, da li je to mesečine prah, ili je ledeni vir zore, što mi guši dah?

Udarci budaka i čekića sećaju me na kule crkava, igru zvona, kraj kojih sam stanovao. Tiho, u podnožju mosta, spušta se u vodu, a visoko, sa crnih krovova na crne krovove,

Nebo, što usred dana, kao bilje sa druge strane sveta, nanosi na svojim talasima priviđenja, igru stabala rujnih, kula u vazduhu. To nebo, na kom sve počiva i nestaje, kao na snu. Nebesa Srema.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

A kada đavo, posle jedne ili dve pesme, okrete da svira nekakvu igru, sve ih obuze čudan nemir, drhtavica neka uđe im u noge, i noge — hoćeneće — počeše same da se podižu, kao daje pod

Đavo se smešio od zadovoljstva, gledajući njihovu igru, ali kada se krava zaglibila, pa začuđeno, sva zaduvana, pogledala oko sebe ne razumevajući šta to s njom bi — đavo

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

« — O, kirije imon! — Pa sag ja da gu pustim da gu jabandžija ufati u igru, pa da se vrti s nju kako pceto kad se vrti po-za svoj rep pa iska da ga ufati!

Igra traje jednako, ćir Đorđe je prati pažljivo. Svet pije, peva, veseli se! Svršiše igru. Ćata se elegantno ponaša.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Neki koriste svaki povod Za pesmu, za igru i za provod, Putuju u Tombuktu (preko Rima), Viski im služi stjuardesa, A mali fenek sve što ima Dao je na rep i

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Te mi opet sjutradan na igru, kad u kuću nigđe niko nema, no je pusta kuća zatvorena. I jošt ću vi jednu sprdnju pričat (a znam čisto vjerovat

VOJVODA DRAŠKO Kakve gusle i kakvu nesreću? Tu za gusle ni zbora ne bješe! VUK MIĆUNOVIĆ Ada za svu igru bez gusalah ja ti ne bih paru tursku dao. Đe se gusle u kuću ne čuju, tu je mrtva i kuća i ljudi.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

— Srećno, babo! I predade joj sito, puno šećera, leblebija i ostalih šećerlema, koje će ona uz igru drugom rukom oko sebe prosipati i bacati, da bi tako pun, sladak i raskošan bio novi bračni život njenoga deteta.

I zato se očima, uprtim u svoja prsa, kolena i vrhove nogu, s jednom uzdignutom rukom, pusti celu sebe u igru. Prvo kao pokleknu, odskoči i odmah zatim poče okruglo, toplo da se nija i kreće po svirci.

Pandurović, Sima - PESME

I u bolesti tela i duha čudne slike Iskrsnu, pa se smrače — savesti igru vode, Da izobliče celu lepotu i tolike Napore i pregnuća živaca, sna, slobode, I nagoveste svemu žalosnih vrâna

I gomilu želja sa dna duše krene, I povorku strasti romantičnih mami, I budi mladost, uspomene njene, I šarenu igru utisaka dâ mi.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

poslednja udarna, obično kratka i naglašena reč, taj ispada iz daljeg razbrajanja, odnosno na toga je red da započne igru. Slično kao i kod refrena lirskih i drugih pesama, i kod razbrajalica je melodiji žrtvovan smisao.

Počeci narodnih zagonetaka često svedoče o tome koliko naš narod voli igru reči; on, po sličnosti na pojedine izraze ili po sazvučju reči, izvodi nova bespojmovna govorna ostvarenja koja nemaju

Lako ti je trošit’ bogatome I jačemu bit’ se s nejačijem. Lasno, ti je agi begovati, Mladim momcim’ igru zametati! Lasno ti je živjeti Turčinu Uz kadiju i sirotu raju!

Igra se produžava sve dotle dok se ne odvedu svi igrači. RASCVETA SE ŽUTI DRENAK... Ovu igru igraju samo devojke, i to na taj način što stanu dve i dve okrenute licem jedna prema drugoj: one koje stoje u polju,

i poslednji stih, onda jedna drugu poljube kao da sišu med; zatim se promene i otidnu na susedno mesto, pa opet nastave igru i pevanje.

Društvo se podeli ka dve grupe tako da muški dođu s jedne, a ženski s druge strane. Kad svži igrači posedaju, igru započinje jedna ženska i jedno muško, a svi ostali igrači u njoj sudeluju. ŽENSKE: Ovako se biber sije, ovako, ovako!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

10. ZLA SVEKRVA. Nekakoga cara sin šetajući se jednom naide na jedno mjesto, đe se bijahu đevojke skupile na igru, te se onđe malo zaustavi da gleda đevojke i igru.

se jednom naide na jedno mjesto, đe se bijahu đevojke skupile na igru, te se onđe malo zaustavi da gleda đevojke i igru.

Sve đevojke koje onđe bijahu, pristajahu u igru osim tri mnogo lijepe, koje na strani sjeđahu i kao stidno igru gledahu.

Sve đevojke koje onđe bijahu, pristajahu u igru osim tri mnogo lijepe, koje na strani sjeđahu i kao stidno igru gledahu. Carev sin kad ih opazi, pristupi k njima i upita ih, bili se udale i za koga bi koja najradija.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

ljudi, koliko muška, toliko i ženska strana, malo što drugo smatraju i vide u bračnom sojedinjeniju i sojuzu nego smej, igru i naslaždenije; to i nahode.

Samo sam ja to hoteo reći, da onde gdi prost čovek ništa ne vidi, nego smej i igru, onde razuman vidi i poznaje previsoka namerenija jestestva i neiskazanu boga tvorca milost.

Dete| ni za što tako ne mari kao za igru; junoša želi nauku ili drugu koju zabavu; kako se ko na što dâ i okrene. Dobro za onoga ko izbere to što je čestno,

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Zaboravija sam ga, a triba da ga pijem s vinom! Mačak nemade kud ni kamo. Vidi zlu igru fratarsku, ali je red slušati. Kad je bio prema školskoj dvornici, stade ga dreka pak se vrati. — Šta je? — pitaju ga.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Ili ušetam dublje: u tavan s tminom Promolim glavu i pratim igru sena Po gredama i nizu prašnih goblena Već probušenih, krpljenih paučinom.

Ćosić, Dobrica - KORENI

pravila Sneška Belića, kasnije ga jug izgrizao, polizao do zemlje, a sunce je deci razgrnulo sneg i ponudilo pesak za igru.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

(da li je, već tada, shvatio da ga to život uvodi u igru u kojoj više nije on onaj koji je vodi, onaj koje je u ulozi pobednika i onaj koji se igra sa drugima?

Nailazilo je vreme uzbuđenja u kojima će ovaj divni čudak, kome je noć već u očima, igrati svoju igru insekta u napadu. Hoće li ostati pauk ili će postati muva?

Među njima je počela ona vrlo stara igra koja je za Ljubicu bila i nova i više no igra: možda baš zato, tu je igru igrala sa mnogo pogrešaka.

Sve joj to nije padalo teško, ali je igru koja je trajala između Miloša i nje jedva podnosila: neprekidno se gradila kao da ne primećuje njegova izdajstva a on

Popa, Vasko - KORA

mu samo uši Na glavi planete A njega nema SVINjA Tek kada je čula Besni nož u grlu Crvena zavesa Objasnila joj igru I bilo joj je žao Što se istrgla Iz naručja kaljuge I što je večerom s polja Tako radosno jurila Jurila kapiji

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Pa bismo hteli igrati hokeja“, dodade starija devojčica. „Sav potrebni pribor za tu igru pronađosmo u sanduku“, dodade stručno stariji muškarac. „Ali, draga deco!

„Ali, draga deco!“, uzviknu stara majka, „za takvu igru treba mnogo više osoba; vaše društvo nedovoljno je za nju“. „Ja sam im lepo rekao“ reče stariji muškarčić.

„Treba mi“, rekoh im, „za takvu igru pet batova i kožna lopta“. Ne oklevajući i ne raspitujući više, otrčaše deca do zimske bašte i donesoše odande,

Deca se unesoše dušom i telom u tu igru, a obraščići im se zajapuriše toliko da, kada se svi obredaše u ulozi Alije, naredih kratak odmor. Ču se lavež psa.

Deca se spočetka malo usprotiviše, ali kad ih poučih kako će, i bez mene, moći nastaviti igru, uzeše batove u ruke i otpočeše je ponovo sa punim zamahom.

mi ponovi svoje obećanje da mi nađe nevestu, i sa decom kojoj obećah da ću ih, kad opet dođem, naučiti jednu persisku igru. Dve godine nakon toga, 19. aprila 1882, umro je Čarls Darvin.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

slast onog điv-điv nestašnih vrabaca, čija neumorna i strasna prepirka, uz prve sunčane zrake, uzbuđuje i poziva na igru dete, a ono na očima oseća sunce i uvereno u lepotu dana ipak pita: „Kakvo je vreme, mamo?

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

I taj me miš podsjeti na jednu svjetlosnu igru iz detinjstva. Hladne, razumne igračke, sazdane od krute tvari, strogo omeđene u prostoru i uvijek sebi ravne, slabo

tim sijelima i slušao te razgovore, u dane kad nije bilo sunca pa djeca iz rodbine i susjedstva ne bi došla na igru s plavim jabukama u hodniku.

Nebrojeno puta, velim, ponavljao sam tu igru, nebrojeno se puta naslađivao i draškao tim spremnim, reskim zijevanjem jedne male, automatske smrti.

Onog osjećaja života koji me je, makar i nespoznat, neprepoznat, makar i prerušen u svoju suprotnost, u igru potitravanja s ništavilom, u žeđ samouništenja, kroz čitav život vitlao i pratio.

I moja nova bolničarka kao da pripada u taj red ljepota. Možda i za njenu finu, gracioznu igru ruku nad najvulgarnijim dnevnim predmetima, sličnu nekom malom baletu, negdje neko plaća olovnom težinom u moždanima.

Dakle, prasnuo je grom; ljudožder se prepao i rodio se bog. Upuštam se u tu bezazlenu djetinju igru, u igru stvaranja bogova. Stropošta se prazna kanta; dijete se prepalo, i rodio se drugi bog.

Dakle, prasnuo je grom; ljudožder se prepao i rodio se bog. Upuštam se u tu bezazlenu djetinju igru, u igru stvaranja bogova. Stropošta se prazna kanta; dijete se prepalo, i rodio se drugi bog.

Gledao je u kapice svojih cipela, koje je ravnomjerno primicao i odmicao jednu od druge. A onda, ne prekidajući tu igru (znao je za moje nekadašnje djetinjarije i fantazije): — A postoji li tvoj Bućko? — Pa... u mojim mislima postoji.

konsultiraju, pa se opet izglađuju i rasplinjuju, pa iznova na druge načine mijese i oblikuju, u onu autonomnu igru mišića i dlakom obrasle kože između čela, očiju, nosa... „Neko sam vrijeme bio maknut s položaja.

A onda, kao da se riješila; zbacila je sa sebe taj mrski bolesnički habitus, napustila tu igru uzaludnog natezanja. Kao da je dobila življi, stalno budan i neobično istančan osjećaj vremena koje protječe.

Ulazio sam u sela zaprašene obuće, obrastao u bradu. Djeca na ledinama pokraj puta prekidala su igru i zurila za mnom. Noćio sam po krčmicama, ili na sjeniku seoskog gazde.

Golo osjećanje bivstvovanja. Neka kroza me leprša misao, sneno i bez pravca, kao sanjiv leptir kroz igru sunčanih prošarica pod proljetnim krošnjama.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Vujo neprimetno mrdnu desnim ramenom, jer beše okrenuo leđa ulici, i produži igranje karata. Kad svrši igru, on se diže polako, kao čovek koji ne zna kud će, pa se uputi ulicom. Pred jednom kavanom nađe samoga Sima. — Ima li?

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

da me proviđenje nije snabdelo odbrambenim mehanizmom koji je postajao savršeniji sa godinama i nepogrešivo ulazio u igru onda kada su moje snage bile na izmaku.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

”Ali bilo koje da si rase” - dodao je - ”bićeš dobar momak kad naučiš da igraš igru.” Divan savet koleškog momka! ”Igraj igru!” - Kakva fantastična fraza!

” Divan savet koleškog momka! ”Igraj igru!” - Kakva fantastična fraza! Razmišljao sam mnogo o njoj i što sam više mislio, sve više sam bio uveren da je pravo lice

”Igrati igru” prema najboljim tradicijama zemlje koja mi je ponudila sve svoje mogućnosti, bila je uvek ideja amerikanizma.

Znao sam i šta znači ”igrati igru”. Ovog puta bio sam u grupi koja napada štap i trebalo je da pomognem u revanšu. Mišići koje sam ojačao kao žetelac,

Bile su sportski tipovi a igrale su tenis od rana jutra do mrkle noći, prekidajući povremeno igru da bi se nadmetale u plivanju u hladnim vodama Firt ov Klajda.

Ona se nije mogla uzdržati od smeha, a ja nisam mario za to, jer sam odlučio da naučim tu igru po svaku cenu. Konačno sam ipak uspeo, iako ne baš naročito uspešno, ali dovoljno dobro za momka koji nije Škotlanđanin.

Bila je to mlada žena u brđanskoj nošnji, a igrala je veoma dobro ”igru mača.” Muž joj je svirao u gajde, hodajući napred - nazad, šepureći se, kako to samo brđanin može.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Sutra, u nedjelju, pred veliku misu, Danguba sa dobivenim novcima pokuša sreću na igru „pod nogu”. Ispod sela u zaklonici, krijući se od seoske ronde, sakupilo se njih nekoličak oko njega.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

Sve ću ja to učiniti. NINKOVIĆ: Znate li koju igru na kartama? ŽIVKA: Znam žandara. NINKOVIĆ: Ah!... Vi morate naučiti bridž. ŽIVKA: Šta da naučim? NINKOVIĆ: Bridž.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Onaj dečak koji nas je pre toga, u pratnji svojih roditelja, proveo kroz noćnu igru svetala i senki. I dok je „napolju hladan i vlažan mrak”, u sobi je „svetlost od četiri sveće široka, prostrana,

Miljković, Branko - PESME

more vreme i prostor koji su se pomešali sada su za jednu smrt daleko od svake obale svetlost i senka igraju na vodi igru života i smrti daleko protiče reka večita i uzaludna ptice lete za vetrom i žene plaču na obali čovek pada na svoju

Krakov, Stanislav - KRILA

Možda je i klicao kao Skit pobedonosni, ali je motor urlao strujom vazduha, i sve se slivalo u ogromnu, zanošljivu igru. I skakao bi, ali ga oprezni kajiš od kože prigrabio, i vezao za malo sedalo.

Druge su stajale okolo, i čekale da se koji zlatnik i na pod skotrlja. Ruski praporščik je novodošavšim pokazivao ”igru mitraljeza”.

i njega, zamotala ga u čudno odelo, uturila mu čibuk u ruku, a fes na glavu, i kao robinja pred pašom zaigrala pohotljivu igru. Oboje se smejalo. Ženine su kose bile puštene i lude, a njena su usta bila razvratnija od trbuha.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Stihove koje mi citira Vuije, i koji predstavljaju šum vetra u zoru, uoči bitke, imaju neverovatnu igru aliteracije. Gledajući akvarele na kojima sam zabeležio čudni indigo bubua ovih crnaca što su na brodu i druge boje

Brod će poći, međutim, tek u četiri sata ujutru, jer se pre toga utovar neće završiti. Gledam mađijsku igru nagih tela onih koji tovare ugalj; upadaju u snažno osvetljeni krug reflektorov, vrte se u njemu sa prepunim korpama i

Oko kolibe i pred njenim ulazom masa crnih koji gledaju igru bilo kroz vrata, bilo kroz rupice na zidovima. Samo sam prešao preko male trave, da bih skratio stazu šetajući, kad mi

Raspoređuju se za neku zamršenu igru, ali se raspršte kad nas vide. Tek na poziv Sambe oni se ponovo skupljaju i izjavljuju da sastavljaju družinu i biraju

Pripreme traju dugo. Male igračice, sveštenice i kurtizane, kupaju se najpre u kolibama uz čitav niz ceremonija. Igru dede počinje stara fetišerka, dugačka, tanka, visećih grudi.

Od trenutka očišćena pa do stupanja u Dede fetišku igru, devojčice–sveštenice ne smeju dodirnuti zemlju. Njina starija braća (kod crnaca zovu se braćom svi zaštitnici) nose ih

Da bi ih mogli nositi, oni sami moraju ispunjavati obrede. Samo spuštene na zemlju, male počinju igru previjene unapred, zagledane u svilene žute i crvene marame, kojima mašu kao plamenim cvetovima.

fetišerka očigledno uživa i vrti se sve bliže aparatu, male imaju preneraženi pogled od straha ali ne prekidaju igru.

Potpuno me zaboravljaju i sad su samo oko hipopotama tu, proučavajući svaki njegov pokret. Evo on igra strašnu igru Ge, udara levom nogom u zemlju, što znači da zove sve bolesti koje su tu u zemlju zakopane, neka se približe sasvim i

O lepota i pijanstvo trpljenja i vaskrsnuća! One skaču sa ramena mladića i igraju svoju igru mladosti, radosti vitkih detinjskih udova, lepote te rane ženstvenosti.

Meteorit je uopšte kamen neobično cenjen od urođenika i služi u lovu i mađiji neprestano. Docnije sam želeo da vidim igru dva njamua, za koje su svi seljani znali da žive međ njima. Bilo je dovoljno da samo odredim veličinu nagrade.

Onda odlazimo. — Šta ste govorili? — O, ništa, — odgovara on s gađenjem. — Prvo nije hteo da iziđe i udesi igru za vas zato što je hladno i što svi spavaju, a onda sam ja želeo da mu za to platim i strašno sam ga uplašio. — N.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Takvu igru dopuštao je sebi čitav niz drugih pisaca, u raznim stepenima zainteresovanosti, sve do naših dana, ali niko pametan

Na senku se srdi što pored nje hodi. Pre bi prstom tursku Srbiju potukao Nego što bi Todu na igru dovukao. Pak će opet, veruj, ovog leta biti Da će se i ona dati namoliti.

Muž je boje mrke Nosi paleto, Rado suče brke Kad pun vidi sto, O lutriji sneva, Svaku igru zna, A kod posla zeva Od teškoga sna.

mlado golobrado Na vodeni ponedeljnik, Što j’ uzeto, nije dato; Ako sam ja poljubila Momče mlado golobrado Uz tu igru jastučića, Običajem to je bilo. A što mene ljubi ono Momče mlado golobrado, Zlo ako je, njegovo je.

Bojić, Milutin - PESME

Bleštala je svetlost i bila je jara, I gust zadah vina i znojavih uda Bio je uz ludu igru pjanog cara: Zvonio je bakar i muzika luda. Vrtom igra plamen, dršću stabla gola.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Najistrajniji u eksperimentisanju je Bora Ćosić (1932). Na kraju je svoj obimni roman Tutori (1978) sveo na igru gradnje i ironične samorazgradnje, u čemu se čitalac teško snalazi. Tu liniju produžava nešto mlađi Marko Kovač (1938).

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Svaki čas ga opominje da pazi da ga koja greda, kamen ne pritisne. I prateći njihovu igru, ona se tamo s njima, s decom, kao pomešala, i odvojila od babe, kapije, prolaznika.

— I kao ne mogući da izdrži, poče čisto kao sama sebi da se tuži: — Istina je. Zar mi je znao za detinjstvo, mladost, igru, veselje? Ništa mu ne dadoh.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

i bio lep i skladan i tvojim je uzvanicama na gozbi u lice udarilo krepko rumenilo od zadovoljstva što vide nevinu igru mladića, taj dokaz da je zemlja prijatno mesto, a ne mučilište. Učinio si da tvoj praznik bude zapamćen.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Zato pokušavam drugu igru: šetam se, duž vremenske ose u njenom negativnom smeru. To znači: ne menjati svoj prostorni položaj, nego se samo u

Nema te kičice koja bi bila u stanju da ovu raskošnu igru boja prenese na platno, pa ni samu boju snega; ova je i bela i plava, i biserna, i srebrnasta i rumena. A već nebo!

Zato on pokazuje Zemlji uvek isto lice. Eto zato Mesec i Zemlja igraju neku čudnu okretnu igru. Pokušajmo da je i mi poigramo. Zamislite, dakle, draga moja igračice, da ste Vi Zemlja, a ja Mesec.

Uzdignite se na vršak Vaše noge i okrećite se kao balerina, a ja ću za to vreme da obigravam oko Vas jednu kozačku igru, okrenut uvek prema Vama, ne odvajajući svoje oči od vašeg vitkog tela. Evo ovako. Divno!

Izgleda kao da se nevidljivim rukama drže jedno za drugo, igrajući pri tom gracioznu okretnu igru, kojoj poznajemo ritam i sve njene ostale osobine.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Milošević Salcmanovu knjigu Dragoceno blago ili pravi način vaspitanja dece 1835, Milovan Vidaković prevodi dramsku igru Blagorodni otrok 1836. i sl.

je karakterističnoj dečjoj živosti, potrebi za igrom, osećaju „da je soba tesna“ i da se mora trčati u prirodu („Laku igru udesili /nestašni dečaci,/ uska im je soba njina /i uski sokaci –/ na breg, na breg“).

Ko vredno radi za veka svog, Tog lepim darom dariva bog! VOLIM STEVAN POPOVIĆ (ČIKA STEVA) Volim cveće, Volim igru, Volim konja, Volim čigru! Volim tice Lepo poje, Volim polje Zeleno je. Volim šumu, Njene vise, Listala je, Zeleni se.

Dok je vrelo udri, kuj! I čekićem pokuckuj! NESTAŠNI DEČACI JOVAN GRČIĆ MILENKO Laku igru udesili nestašni dečaci, uska im je soba njina, a uski sokaci – ne breg, na breg!

Stanković, Borisav - TAŠANA

BEGOVI Saroše, gde si do sada? SAROŠ (ih ne čuje, jer ushićeno posmatra Nazinu igru koja je namenjena samo njemu). BEGOVI (bacaju Nazi kese i viču): Za nas igraj, Nazo!

AHMET BEG Za tu reč — Mane, bre! — sve što se noćas potroši, ja plaćam. Hajde, čočeci, ovamo! Igru! Igra se: »Čoček avasi«. Vraća se Naza. NAZA Lele!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Otac Pavlov se jednom rešio da protestuje: da dete suviše stvari uči, da nije dovoljno slobodno za igru. Pavle se tad utače u razgovor i pre matere, i reče ocu: da on baš hoće mnogo da uči, jer hoće mnogo da putuje.

pokaza isečak iz jedne omladinske pariske revije u kojoj je štampana njegova kritika na neki balet, na muziku i igru. I tako se približili pisanju. Nastade mala pauza. Ko će da počne.

izbila kod Mije potreba da se doteruje, da se kicoši, sasvim tuđa potreba svoj ostaloj deci koja su još živela za igru i juriju. Isplakao je Mija kod matere sasvim dugačke pantalone, ne samo preko kolena spuštene.

o njegovu ozdravljenju, o leku za njegova „slaba leđa”, o još jednoj maloj bebi koja mora doći da ih bude troje za poznatu igru „tri druga i magarac koji uvek žmuri”...

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

I politička deca najradije igraju tu igru, pa zašto je ne bi i mi igrali? Razume se da sam ja bio uvek taj koji je obrazovao kabinet.

Za mete bi se i moglo reći da je gotovo sportska igra, dok robove smo igrali ciglama i gotovo redovno svršavali tu igru po kojom razbijenom glavom.

Petrović, Rastko - PESME

U krugu eksploziva aeroplani igraju igru proleća. Ko ide? Novo vreme. Šta nosi? Ruke bez prstiju. Jest, patrljice same, ali violinu zadobismo.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— I na ovome ti hvala. Tvoje je da čuvaš stražu. Moje je da zaigram strašnu igru... — osmehnu se Varalica u sebi: u kartanju je on kod svoje kuće, poznaje kartu s leđa, po mirisu joj vrednost zna.

Zvono je najčešče radosno zvonilo... Po njemu su se poslovi počinjali, očevi odlazili u polja, dečaci u školu ili igru, a godine su prolazile.

Na najveće Radanovo čudo pred njima se nađe tabla, a na njoj skakači spremni za igru. Ali nije imao vremena da pita, jer je pridošlica strogo klimao glavom opominjući ga da pazi: izgubi li igru ovo je

Ali nije imao vremena da pita, jer je pridošlica strogo klimao glavom opominjući ga da pazi: izgubi li igru ovo je Mickova prva i poslednja poseta. Dobije li je — on će svakoga dana dolaziti, ali to mora biti njihova tajna.

Dečak je mučio pitanjima samoga sebe, ali kada se probudio — Micko je sedeo na uzglavlju, spreman za igru. — Kakva je on čuda znao! Kakve je igre izmišljao! Smeh je punio Kulu kao što voda puni sud — do vrha!

— Micko se osmehnu i poče novu igru. Radan je uzalud pokušavao da zamisli Breg Svetlosti, put kojim se stiže k njemu.

Konačno mu se učini da je Breg Svetlosti tamo gde je Micko, odmahnu rukom i ulete u igru kao dobar plivač u vodu. Oj, kako je treperila kula od njihovog smeha, kako se tresla od topota dečakovih i patuljkovih

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Noć trne. Fenjer se gasi. Grneta, zurle jače pište, seku igru i pesmu. TOMA (izvan sebe baca fes, skida koliju, i laktovima izvaljujući se na jastuke, viče): Marko, hata pa u

Šantić, Aleksa - PESME

Ja jecam, drhtim, pa i sam tako Postajem lešina jedna. Ustaju mrtvi, gluho ih doba Zove; na igru svi hrle; Mi ostajemo pod svodom groba, I tvoje ruke me grle.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

ovde vina ni rakije, a da si me zatekao, kralju, kod Nemeša, bana vršačkoga, može biti da bi se napili: već sam s decom igru zametnuo, odi, kralju, da se poigramo“. Al' besedi gospodine kralju: „Brate Janko, budalasta glavo!

Vojvode se međ' Madžare šeću, a Madžari igru započeše, prvu igru, trka pešačkoga; kad potrča Oblačiću Rade, on nadtrča tri stotin' Madžara i šezdeset dece

Vojvode se međ' Madžare šeću, a Madžari igru započeše, prvu igru, trka pešačkoga; kad potrča Oblačiću Rade, on nadtrča tri stotin' Madžara i šezdeset dece Karavlaa, Madžar-Janka od

A Madžari igru započeše, drugu igru, kola madžaraskoga; kad zaigra Kajica Radonja, on nadigra tri stotin' Madžara i šezdeset dece

A Madžari igru započeše, drugu igru, kola madžaraskoga; kad zaigra Kajica Radonja, on nadigra tri stotin' Madžara i šezdeset dece Karavlaa, Madžar-Janka od

A Madžari igru započeše, treću igru, skoka junačkoga; a kad skoči Oblačiću Rade, on nadskoči tri stotin' Madžara i šezdeset dece

A Madžari igru započeše, treću igru, skoka junačkoga; a kad skoči Oblačiću Rade, on nadskoči tri stotin' Madžara i šezdeset dece Karavlaa, Madžar-Janka od

A Madžari igru započeše, započeše kamena s ramena; kamen dođe Kajici vojvodi: kad se baci Kajica vojvoda, on nadbaci tri stotin'

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Treperile su po Gaju zlataste sunčane pjege, mamile u igru, ali dječacima se nikud nije polazilo. Svi su već odavna na okupu, ali nema dvojice najglavnijih: voće Jovančeta i

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

vreme i s prinudom carevom i gospode dvorske da im vidi junačko se okretanje, počeše s hrtnici Turci izlaziti u polje na igru sa strelami, igrati se džilita i streljati ptice i utrkavati se na konji na ogled se tko je brži. I učiniše to.

I koji god miluju tu igru bezobrazno tako provoditi ujedno s Irodijadom u neugašen oganj tamo osuditi se hoće. Ama tomu svemu krivo je mnogo

A kad mu se dosadi ležeći, ono sedeći, šetajući li se, uz gusle popeva slatko za igru. Katkad isto što srdito što podvikne na volove, pse li, tutne da kud trčkaraju neka oni sami s lajanjem čuvaju ovce, a

smiš, mameći se budalasto, k ovome angelskome sličaju likostojatome, sastaljati smešavno vražija trkališta i medvedsku igru, po majmunski se vrtež?

sve celo obsjavati lepo svuda viđeno, il' mu sa svim junačkim pusatli bojnim oružjem, — ka na nekoj isto komediji za igru i šalu, — jedno dijete okrilati!

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

cele nedelje kao rob trpe psovke i grdnje, ali sve to rado snose pri samoj pomisli na nedelju posle podne, pri pomisli na igru i ašikovanje. Dođoše već i Cigani. Čuvena družina snabdevena raznim muzikalnim instrumentima.

Pa se odmah pokazao i stvaralačkim darom svojim: odmah je komponovao jednu novu igru, „Apotekarsko kolo“, koje je posvetio svome zemljaku panu Ciculi, apotekaru toga mesta.

Cigani zasviraše „Potresuljku“, omiljenu igru Maninu. Mane uze ruku i povede na igru mladu, lepu Kalinu, komšinicu svoju, jednu puku siroticu, koja neće svome mužu

Cigani zasviraše „Potresuljku“, omiljenu igru Maninu. Mane uze ruku i povede na igru mladu, lepu Kalinu, komšinicu svoju, jednu puku siroticu, koja neće svome mužu doneti ništa više do dve nove asure i

Zasvirala se „Jelka tamničarka“, lepa igra, uz koju se i peva, upravo uz koju se pesmu igra. Tu je igru jako volela Zona i zbog igre, a još više zbog pesme koja je njoj mnogo kazivala i setom je nekom milom ispunjavala...

Pa opet poče pesma uz igru: Za Rade komšijče, za naše seljanče, za naše seljanče, za mlado čobanče! Jelke tamničarke! Jelke zulumćarke!...

I kad Cigani htedoše da prestanu, dade im Mane znak da sviraju dalje istu igru, pa priđe i uhvati se s leve strane do Zone.

I drugu igru, opet „Jelku tamničarku“, igrali su, jedno do drugog, Kalina i Mane. I Zoni dođe nešto teško. Naslonila se na Genu,

Grnčarska, Lenče Kubedžijsko i Genče Krivokapsko, Zone Stavrino i Jone Mamino, pa igraju i pevaju onu omiljenu Zoninu igru „Jelku tamničarku“... Igraju i pevaju: Nane, kaži tajku da me mladu dava za naše komšijče, za mlado bankerče!

(Onomad su se čak i slikali tako sa šahom kako, zadubljeni u igru, igraju njih dvojica šaha, a treći, lepi Perica, pravi im cigare i kibicuje, iako se on i ne razume u šahu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti