Upotreba reči izbacuju u književnim delima


Afrika

Oko nas narodi i narodi delfina, koji se izbacuju iz vode, kratki, skoro beli. Gde god padne pogled vidi se po dvadeset, po trideset njih u isti mah, a naslućuju se

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ali se ona opirala. Sram ga bilo! Kako bi njemu bilo, da je došao kod nje u vizitu, pa da ga izbacuju? Ona će posedeti malo, pa će otići. Dotrčala je da mu kaže da se sprema velika oluja i nesreća.

Ko zna šta bi bilo, da Sep nije dotrčao i zgrabio Rezu i poneo je, niz doksat, kao što se pijani izbacuju, ili kao što se džakovi iznose.

Tada su te nesretnice drhtale, čeznule, a katkad i padale, vrele, kao kamenje koje izbacuju vulkani. Za Varvaru se to nije moglo reći.

Iako o njoj, otkad je iz Vijene otišao, nije često mislio, Isakovič je osetio, pri pomisli da tu ženu udaraju, izbacuju, na ulicu, kao neke suze, što pod očnim kapcima, suvo, gore.

Sudbina pojedinog čoveka, ili žene, sitno je zrno peska, koji izbacuju, na obalu, bezmerna mora, posle bura. Smrt jednog čoveka, ili žene, čak i kad, u tom istom trenutku, padne jedna

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Mene ti zadaci izbacuju iz kože, iako teme nisu ništa naročito. Nešto kao: „Šta mislim kad kažem reč majka”, „Moj najveći doživljaj” itd.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

I ljudi iz istočnih krajeva počinju pisati južnim narečjem. Iz jezika se izbacuju reči tuđinskog porekla. Igraju se narodne igre, skupljaju se i pevaju narodne melodije.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

“ ili izbacuju još rafiniraniju stvar: „Što ranije nisi mislila na posledice“? Posle nas pokupe kao vekne hleba i poređaju po stolovi

Još s vrata počinju da izbacuju ljubaznosti: — Bože, dušo, što si se lepo popravila! Dobila si najmanje deset kilograma, jel' da?

Kao, fol, friška roba, kao, fol, oni na licinom mestu, kao, fol, Rimljani izbacuju stari nameštaj kroz prozor, a u Moskvi se kupaju, probiju sekirom led pa buć u vodu, kao, fol, u Riju za to vreme dušu

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

hladnu iz bunara na vrhuncu svetskog doba nastaje ravnoteža između unutra i spolja i svaka je ličnost vredna izbacuju se koprive iz reči i zida se krematorijum velik nasred polja i cveća u vizantijskom stilu mnogo će da košta

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

I radujemo se njegovome ropcu i poigravamo od radosti gledajući kako razorna zrna sa gromkim treskom izbacuju iz rovova unakažene lešine.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

kroz tri nedelje, kao naručen, u Opatiju dolazi car Karlo, pa one koji nemaju medalje za hrabrost, navrat‑nanos, izbacuju. Mene šalju u Komoran, u dvadeset i devetu.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Po celoj varoši neobična živost: trgovci izbacuju iz dućana trulež; glumci i upravnik narodnog pozorišta grle se i ljube; gazde beogradskih pivnica izdaju kelnerima

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Ta meka, slabačka morska stvorenja gutaju komadiće korala, pa ih u svojoj unutrašnjosti pretvaraju u mulj i izbacuju ga na morsko dno. Od velikog su interesa ribe što žive u okeanskim dubinama.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Uzmite, na primer, naše Sunce. Sićušni kvanti energije iz bezbrojnih atomskih topova izbacuju se na hazardan način, očigledno bez nekog određenog cilja.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Oko nas narodi i narodi delfina, koji se izbacuju iz vode, kratki, skoro beli. Gde god padne pogled vidi se po dvadeset, po trideset njih u isti mah, a naslućuju se

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Puške ne izbacuju dobro čaure, to jako usporava paljbu; kod mnogih vojnika čaura se zaglavila u pušci i vojnici stoje pod turskim kuršumim

da je napred otišla naša patrola, da prevremenom pucnjavom ne probude pažnju Turaka, zato što su puške rđave te ne izbacuju čaure, zato što nema bolničara da nose ranjenike, zato što u borbi nema oficira.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

— zapita komandir. Vojnik okrete hitro glavu da vidi ko pita, pa, gledajući i dalje kroz puškarnicu, odgovori: — Izbacuju zemlju, pa gađam tamo. — Pazi dobro! — reče komandir, tapšući ga po ramenu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A između konjskih kopita se nabio sneg, i konji kao da gaze na gigaljama, te im vojnici neprestano zadižu noge, i izbacuju ledenjak drvenim klinovima. Na velikoj visini smo i sve nam se čini da je ovde i dan duži.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti