Dučić, Jovan - PESME
Ti nikad ne pozna taj put vijugavi, Put kojim izvana dovodi unutra, I kojim sve mora da se vrati sutra; Kao cvet u moru, u meni se javi.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Kandilo) 85 — Zubi gvozdeni, srce prteno, a tijelo drveno? (Testera) 86 — Iznutra šuplje, izvana jamasto? (Naprstak) 87 — Ima glavu i jednu nogu? (Klinac) 88 — Ja vas nosim, a vi mene?
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— pa bio to mesinski potres ili burski rat, potonuće transatlantika ili poplava Žute rijeke — sve je to dolazilo izvana. Morila me pitalica: je li to stoga što smo mi ovdje nekakav privjesak svijeta, njegovo slijepo crijevo?
U tom raskolu, našao sam da je još najbolje tjerati dalje kao i dotada: tako je, bar izvana, stvar ila spasena. I ustrajao sam, uporno ali sa sve manje vjere, u tvrdnji da nadimak Glavonja otklanjam ne iz sažaljenja
Pitam se od čega su se ti ljudi imali da tako strasno peru. Ovaj bakin tuš bio je u kovčežiću. Izvana, sasvim obični putni kovčežić, i to nevelik.
Upućen si u svemu na inostranstvo: čak i vlastite probleme i preokupacije moraš da naručuješ izvana!... A što se tiče onih Mama-Jumba, vjeruj mi da ih, ko više ko manje, svi imamo.
I — što je najvažnije! — da baš u toj drugoj rečenici ležim ja, čitav ja. Ona prva došla je izvana: osjećao sam je kao nametnutu spolja, prišapnutu od nekog ne-ja; doduše mnogo pametnijeg i, nadasve, mnogo razboritijeg
Ali ne, ne, to nije tuga — to značenje ja izvana unosim u taj njegov osmijeh; to je više neko snebivanje, neka sramežljivost od toga što se još nije sasvim privikao na
— Ne to, ali fakat je da na objektivno iste poticaje izvana razni subjekti raznoliko reagiraju. Dovoljno vam je pogledati kod zubara: na objektivno jednaku povredu razni ljudi