Upotreba reči izvinio u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Feldmaršal‑lajtnant je bio bez kaputa, u prostoj, švapskoj, košulji, pušeći na dug, švapski kamiš. Izvinio se, mrmljajući, da je star, da ga bole noge i ponudio je gosta tronošcem kao da dočekuje svog čizmara.

Sremac, Stevan - PROZA

A znaš li, bre, životinjo, da sam zvat danas kod gospodina načelnika, pa nisam hteo da idem, izvinio sam se lepo. Upravo sam odbio, imam prečega, da idem tamo. — I jeste, vala, i ja bi’ ti isto učinio.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

odapeo, nije dočekao da pročita u novinama kako je dasa kožnjak skiknuo — ali mislite li da nam se neko posle izvinio?

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Dan iza toga seđaše Arhimedes, pošto se za svoj izostanak na dvorskim svečanostima na neki način izvinio, u sobi za rad svoga doma.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

” Rekao sam mu da nisam Turčin već Srbin, na što se on izvinio i priznao da nikad nije u stanju da tačno razlikuje nacije na Balkanu.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

što zna da bi ih svet osudio, ali on sam — on ih ne osuđuje (bar ne u momentu kad ih čini), on ih je sam pred sobom izvinio i opravdao.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Prišao mi je da se pozdravimo. Pitao me kad sam došao, gde se hranim. Onda se izvinio kako mora da otprati damu, ali je obećao da ćemo se na ručku naći.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti