Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
A pokušaji raščišćavanja i lučenja tu me redovno iznevjeravaju. Pred tom distinkcijom osjećam uvijek izvjesnu malu tremu. Sjećam se s kolikim sam olakšanjem nekad, čeprkajući i prevrćući po knjigama, naišao na to da su ljudi
Zar još i danas, na primjer, stari Kant nema izvjesnu svoju specifičnu draž sa svojim utanjenim, žičanim glasom, sličnim onom oglodanom, pomalo racionalističkom glasu
Razgovor se nadovezuje sve u sitnim krpicama, i to mu daje izvjesnu draž izmičućeg. Neprestano u stavu odlaska, s malim nespokojstvom zbog dužnosti koje je tamo čekaju, ispušta iz ruku
razboritija, ako baš hoćete, u nekom općenitom smislu i istinitija — opet sam ocjećao da i ona poslednja ima izvjesnu težinu i vrijednost, da je čak pretežnija, pa na neki svoj način i istinitija od one prve. I — što je najvažnije!