Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Ko je pre stoleća izbriso Sim... sad stiže i ...eun da izbriše. Ko je pre stoleća iz lule dim udahno, sada ga izdiše. Ko tamne započe mostove temenom sad ih pridržava. Ko temelj tamnici postavi sada joj krov završava.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Ali šta je, šta je to sve? Kako se sve to gubi, bledi i izdiše pred veličanstvenom prostotom moga najnovijeg poznanstva!... Toga dana bilo je toplo, ali je duvao jak vetar.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Ona je željna nekog ozbiljnog, starijeg muškarca, koji duboko, istinski, voli. Petar nije takav. Dok ona izdiše, umorna, posle ljubavi, u postelji, vidi njega, kako na stolu sedi, i kako se smeje. Kao da su vrapci.
A cede paru od sirotinje, i kad se rodi, i kad u znoju lica svog, izdiše, na samrti. Niko ih, međutim, ovde, u Kijevu, za Serviju ne pita. Nego da čuvaju poljsku granicu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Nije znao da ona više i ne gleda, da nije ni njega poznala i da izdiše baš u trenutku kad je on, prišavši, uzima u ruke.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Zečević, S., „Poreklo verovana da samrtnik lakše izdiše na zemlji“, Narodno stvaralaštvo, 21, Beograd 1967. Zečević, S., „Šumska majka“, Razvitak, 5, Zaječar 1968.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Ponekad bi uspeo da zavergla mašinu, ali uglavnom je ispuštao neki krkljav zvuk koji kao da izdiše, pa smo kola svake noći parkirali na nizbrdici kako bismo izjutra uspeli nekako da krenemo otpuštajući ručnu kočnicu,
Milićević, Vuk - Bespuće
kiša u cvijetu cvjetne latice po travi; odasvuda osjeća se oštar ugodan miris cvijeta i zemlje napojene kišom što izdiše svježinu; drveće u cvijetu nosi na sebi nešto snažno i bujno kao život u rađanju; po orošenoj mladoj travi žuti se
Radičević, Branko - PESME
dosta i tesna, Oko stola sedi raja besna, Raduje se onom vinu lednu, Pa svećicu zapalila jednu: Gori sveća kao da izdiše, Al' de raja da zapali više, Kad vesela štono god imade, Do parice sve za Vino dade?
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Goli, i prazni, krećemo krotko, osnove druge Božija potko! Sedmo pevanje Izdiše pejzaž. Gubi se mrenje s Reke života.
Rakić, Milan - PESME
O, što je to što mene veže sada Za jednu put, za jedan oblik tela, I što mi duša zatreperi cela, I sva nemoćna izdiše i pada, Kad me se takne jedna ruka bela!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Rasklaplju se u snu očarane školjke; Izdiše površjem, k'o od zlata pena I s nemoći tihom jedne slatke boljke - Drkće mesečina zvucima Šopena. Sv.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
U ustima mu kamiš; iz lule se odavno ne dimi, ali on kamiš jednako po ustima premeće, udiše u se vazduh i izdiše. Kapa mu i sada kao i uvijek sasma pokriva lijevo oko. „To ti oko i ne služi!
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
No on se gasio zajedno sa na smrt bolesnom Dafinom. Na kraju osme glave gospoža Dafina izdiše i, posve raspamećen, Aranđel je tada - zagledavši se dublje u njene oči sa pogledom koji trne - video „dva nepomična,
Na kraju, u trenutku kad Dafina izdiše, simboličnost se potpuno aktuelizuje. Tada je Aranđel najpre u njenim očima ugledao „dva nepomična, modra kruga, boje
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
(Puca.) KOLEBAN (spolja): Promašio si. U krvi svojoj Jusuf izdiše. GLAVAŠ: Svejedno!... Turčin je! KOLEBAN (spolja): No primi lepo moju ponudu, Dok nije oganj cevi garave Na krovu
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
O tome Lujo budan sanja. Čas vidi, kako je Jablan pao, kako uboden izdiše; čas, opet, kako je nadbo Rudonju, pa ponosito stoji na mejdanu. Čuje, kako Jablan gromovito riče, a brda odjekuju.
Veče se primiče. Sumrak se kao kradom širi, a sunce lagano, bôno, veličanstveno bôno, za planinskim vrhuncima izdiše. Na podužem dijelu zapadnog neba pružili se tamnomodri oblaci, isprosijecani oštrim, pri krajevima zašiljenim prugama
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Bengalsko osvetljenje treperi, drhće, izdiše, oživljuje i ponovo se gasi. Vekovi prolaze. Na Zemlji ovlađuje tama. Košulja navučena na njeno telo pretvorila se u