Upotreba reči iznurenjem u književnim delima


Pandurović, Sima - PESME

tišini, Ja ću, k’o često, po poznatom putu, Dok na trg budu išli ljudi, žene, S negodovanjem, u starom kaputu, I s iznurenjem noći probdevene, K’o noćna priviđenja u zamkove svoje, Ići, umoran, u svoj prazan stan, Da legnem, s dragim

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

„Već je i celoj varoši dodijao!” Svršilo se najzad prosto, i kao neočekivano, sa opštim iznurenjem. Bolesnik je utihnuo, pobeleo, prestao da jede i da se čisti, sasušio se do kostura.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti