Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Nosimo ih prirodno, kao svoju ruku, kao svoju nogu. I zastidimo se našeg identiteta tek onda kad izuste njegovo ime. Tek ime je pokudno.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Postupak kojim se Stanković ovde služi kratko se može opisati. Osim što pokoju reč izuste, likovi uglavnom ne govore.
Ćipiko, Ivo - Pauci
jednakim glasom i kao htjeli bi da jedno drugomu nešto povjerljivo šapnu, što im navire iz duša, nu što ne mogu da izuste. — Zbogom, oprosti! — čuje se žamor raskidanih glasova. I vrijeme prolazi, parobrod već zakreće polagano.