Upotreba reči izjuri u književnim delima


Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Gadne li kiše! Ponesi kišobran, lije kao iz kabla! IKONIJA: Ćoro, ko zna šta je, nemoj dizlaziš! (Anđelko izjuri napolje, Cmilja i Ikonija za njim. Cmilja nosi otvoren kišobran i zapaljenu sveću. Zatamnjenje.

Ćosić, Dobrica - KORENI

A što pevam, ja nisam kriv. Nikola, zgađen, ustade i pljunu: — I ti si čovek!... Mišu! — strese se i izjuri napolje. U gustoj tmini podruma duboko jauknu prazna kaca, jauknu čovek s nožem zarivenim u prsa, prvi put u slabine,

Jesam li ti rekla, muško! — Maše rukama, preti, čika, pa izjuri napolje. Za njom, šarke otegnuTo ciče. Vrata se priklopiše lako lupnuvši.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Hitar je, pa u putu stiže seljake, dostiže i onoga siromaha u rastrganome gunjcu što ga jutros gospodar izjuri iz dućana. Pade mu oko na njegovu torbu: prazna je; iz nje ne viri ni božićna svijeća ni bakalarev široki rep.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti