Upotreba reči invokacija u književnim delima


Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

»To će biti neka epopeja?« — Upravo. Već je propozicija sovršena, sad jošt invokacija, pak taki da se seče i puca. — Ali taki pri početku moga sočinenija napada me nedoumjenije, koga bi ja po običaju

No šta je to invokacija? (čujem moje čitatelje pitati, i primečavam da je vrlo pametno kad spisatelji naši, mešajući latinske, nemačke,

pametno kad spisatelji naši, mešajući latinske, nemačke, francuske i engleske reči, dokazuju pred svetom da su učeni). Invokacija je figura jedna, ali ne figura u kartama, niti figura u mazuru, niti figura kad ko pravi figure, nego figura u

— predstaviti, naslikati IZREČENIJE — izreka, iskaz IZUMLENIJE — zaprepašćenost; čuđenje, iznenađenje; ludilo INVOKACIJA (iz lat.) — prizivanje viših sila (boginja pesništva itd.

prіvіlegіum) — povlastica, isključivo pravo PRIZVANIJE — (pesničko) prizivanje (viših sila, Muza), invokacija PRIZRENIJE — obzir, prizrenje, gledanje na nešto; iz tog prizrenija »obzirom na to«, u ovom prizreniju »u ovom

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti