Upotreba reči iskaza u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” To mu iskaza Hadži-Sali-beg iz Srebrnice, a paši se nasmejaše obrazi, pogladi veliku belu bradu i reče: „Inšala, inšala, dasi-japarum

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Nijedna pametna misao da mu dođe u glavu... Kruška, kao vešt čovek, poče lepo oko njega dok mu jezik ne odreši. I on iskaza Turčinu sve, ama sve: i kako mu Jelica odrekla da pođe za Lazara, i kako ju on oterao. — Pa gdje je ona sad?

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

pristupu (koji su razvili ruski naučnici) poslovica se više ne tretira kao jednostavan retorički ukras govornog iskaza ili kao zdravorazumska poluistina, već kao sažet, pažnje vredan tekst od jedne rečenice.

međutim, nastaje kao dobro promišljen, proveren sažetak nekog važnog iskustva koje je dato u formi apodiktičkog iskaza ili moralne pouke.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Ova vrsta pesničkih iskaza kvalitetno je drukčija od izvornih dečjih izjava u kojima ima poetičnosti: estetska vrednost tih izjava je slučajna,

ono nije vrednost za sebe, niti predmet prodornog i pretanjenog ispitivanja, već sadržaj, oblik, smisao i sama boja iskaza.

Lalić, Ivan V. - PISMO

ne na prečac; neki šumor Anđelskih krila usijanje hladi Tišine što bi da buja u tumor, U brtvu slova, u beznadni nadir Iskaza; moram da greznem u reči, Jer govor, to je opstanak u nadi — Sa strme kose nekog čistilišta Vičem u vetar, slažem

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Pa istog trenutka kad iskaza tu davno spremljenu reč i kad ugleda njeno strašno dejstvo — žena ispusti detinju ruku koju je dosad držala, otvori oči

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Ona gospoda i gospođe rukovaše se s njim isto preko volje, djevojka ga samo poglednu, ali jednijem pogledom iskaza mu toliko ljubavi i žalosti. Sad bi zbora nekakva, sve stojećke. Zatijem nakloniše se malo, kao da mu kažu neka polazi.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Većina njegovih mladih učenika položi dobro ovaj prvi svoj ispit. Iz njihovih iskaza sledovalo je da se na istočnom nebu horizonta, tamo gde se nebeski svod i površina Jonskog Mora međusobno dodiruju, iz

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Što li je to Jovo poranio ? — reče on. — A ja mišljah drugo... — I ja mišljah... — odgovori Stanka, ali ni ona ne iskaza svoju misao, koja se, bez sumnje, ticala žandarma...

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Od nje i treba polaziti, zato što nam se čini da je programska. „Priča“ je načinjena od istorodnih iskaza. Stihovi nisu ništa drugo nego sprezanje suprotnosti.

i neotuđiva od sveukupnog svog zvučnog tkiva; ona ne prihvata nikakvu naknadnu meru, nego u okviru neposrednoga iskaza u kome živi tvori celinu koju nameće kao stihovnu celinu.

Ovde se i nehotice prisećamo onih poletnih i u poletu svome ipak suspregnutih iskaza iz starih i najstarijih naših tekstova; iz njih govori i strah i nada čovekova, ali u ličnome životnom drhatu koji su

osećanja koja koreliraju sa onim saznačenjima, značenjskim „polutonovima“ koji tvore emotivni omotač oko reči i iskaza. To bi bila ona ekspresivna strana prirodnoga jezika koja je po tradiciji dodeljivana stilistici kao njen pravi predmet.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Značaj tih činilaca vrlo je veliki u upravnome govoru; presudno utiču na organizaciju iskaza, pa time i na sklop rečenice kada se zamišlja kao individualni iskaz: na njenu unutarnju segmentaciju, na red reči, na

nepravoga upravnog govora slažu da se u njemu sa preuzetim tuđim iskazom čuva modalnost i ekspresivnost toga iskaza, ali nije dovoljno proučeno do kakvih sve promena pri tome može doći u konstrukciji rečenice.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

JELISAVETA: Vujo? KAP. ĐURAŠKO: Jest on. — Pa na lukava njina pitanja, Iz ludosti li ili podlosti, Iskaza mnogo što bi trebalo Pred pakostima ljudskim bašiti.

STANIŠA: A upozna li ko je? BOŠKO: Mesec izdade — Neverstva crnog lice pogrdno, Čelo i oči sve nam iskaza Ta izdajica da je Đuraško. BOGDAN: Al’ šta je s ranom? Stade li krv? BOŠKO: Hajd’mo, Bogdane, hajde, Staniša!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ono dijete lepo, čisto, ka mator čovek progovori i svima onde oko njega što bijahu, to iskaza da se ne prepadaju jer prosi i moli Bogorodica Hrista Boga da to ne učini što kćaše.

On se uplaši, pade mu iz ruku zdela na zemlju i prosu jedžek: iskaza se caru jer je otrovato. A car za to pravo nije znao, nego njegova svest sumnjena osudi ga te se od straha iskaza.

A car za to pravo nije znao, nego njegova svest sumnjena osudi ga te se od straha iskaza. Kano kurjak s kožom vala nam plaćati, ka i onome u Aleksandriji što mu se je jagnjeća glava u torbi pretvorila u

Dokle uhvatiše ga, sam se iskaza, jer je ubio čoveka. A da rečemo evo sad, krošto li nam to Bog dade i postavi svakom nam u glavi na našoj pameti

« A ona odreče kako je udovica i nejma svoga muža. Al' o svemu vešti znalac, iskaza joj tu njen život kakav je. Pravo, reče, to govoriš kako vam zakon Mojseov zakazuje da nejmaš svoga ti venčata muža.

Vide jer su mu sluge, veliki je on gospodin. Brže, bez obzira otrča u grad. Gde god nađe po zadrugu ljudi skupa, svuda iskaza kakva je čoveka kod bunara našla, te joj je sve iskazao kakva je ona sobom.

I tadar već on svome caru bratu na jave prosto iskaza što on prosi od njega, te mu reče: »Daj mi onu tvoju polatu što ti je gore na nebu.

A kad se već to sve utaložilo i smiri se, onda onaj crkovni sin i čuvar ćivotu, narodu iskaza to čudo kako se je to zdesilo i po kom načinu da on ništa nije znao za neprijatelje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti