Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
I Stanko priveza pojas za granu... — Sad puštaj!... — reče on. Pustiše. Marinko se koprcnu dva-triput, oči mu iskočiše, a jezik ispade iz usta. Stanko pogleda Krušku. — Jesi video, Turčine? Ali Kruška ni da bi reči.
Stanko ih pripusti još bliže. Uze jednog na oko i opali... Vatra osu... Turci stadoše kao ukopani. Hajduci iskočiše s golim noževima, kao kurjaci!... Nasta jauk i piska...
Matavulj, Simo - USKOK
— viknu Krcun i iskoči s nategnutom ledenicom u jednoj, i sa handžarem u drugoj ruci. Za njim iskočiše Pero, pa Janko. Krcun opali i obori jednoga do Mušovića, ali onaj visoki, gotovo u isti tren, opali na Krcuna i obori
Radičević, Branko - PESME
A dva čoveka jedan čunak mali Baš priteraše amo ka obali, I kako doše, iskočiše smesta, I začas otud u tami i nesta.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Našu želju prekide nova komanda, te vojnici iskočiše kod topova. I taman opališe poslednji metak, tada Trailo raspali busenom zemlje Jankulja, pomoćnika nišandžije, koji se
I najednom se austrijski rovovi zaplaviše. Iskočiše izvan rova. — Javljaj: brza paljba! Kreću na juriš! Prema onoj čistini ugledaše ih naši pešaci čim se pojaviše i
— Plotun zdesna!... Vojnici iskočiše iz zaklona. Sad smo gađali šrapnelom neku kolonu u daljini. Ali kod drugoga plotuna začusmo fijuk, te skočismo jedan
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Sve se dalo na posao. Cigani sviraju; zurlašu iskočiše debele kao prst žile na vratu od silna duvanja, a gočobija da provali bubanj od radosti što je Don Pedro skiknuo;
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Kad odiže sjekiru, spadoše široki rukavi do ramena, a oble joj, bijele mišice iskočiše; a kad udari, ispod košulje, oblici stegana i listova za časak nazriješe se; dojke joj nabujaše, a lice joj se zažari.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Kiša jednako padaše. Svi iskočiše iz manastira. Fra-Brne, bez mantije, ogrnut kabanom. Srdar prvi dopade. — Šta je?...
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
nepregledna sva nebesna kola; mirijade sv'jetlijeh mirovah tajnom sudbom i strašnijem stresom iz svojijeh kolah iskočiše, srojiše se tvorcu oko trona, svaki punan besmrtnog voinstva, i otada voljom svevišnjega postadoše nebesni kuriri.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
No nomofilaksa spopade neopisiv bes. Lice mu postade plavo-crveno, a oči mu mal’ ne iskočiše iz duplji. „Smešljivi filozof!“, razvika se on. „Budala - ništa drugo!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
što je bio, mudro miran i ozbiljan, sem što njegove buljooke oči, a u onoj začuđenoj radoznalosti, nešto malo više napolje iskočiše.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Malo zatim zašušta kukuruzovina pred njima i iz nje iskočiše Đurica i Pantovac. Dečaci zinuše od čuda i zanemeše, a drug im ustade i zdravi se sa Đuricom. — Stražarite li pomalo?
Kola stadoše na putu, prema kocu, koji viri iz rupe. Konjanici sjahaše, žandarmi iskočiše iz kola, pa uzeše da skidaju okovana i pijana Đuricu, a on se samo prekreće levo i desno, obarajući glavu mlitavo...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Uveče pošto svi pospu, primače prsten k vatri, a kad Arapi iskočiše, naredi im te ga odmah prenesu k sultaniji u odaju. Kada ga ona vidje, i obeseli mu se i ožalosti: obeseli što ga opet
Kad on opazi cara i dželate, brže-bolje prikresa pa prsten k vatri: Apapi iskočiše, a on naredi te njegova četiri dželata spram carska dva stadoše.
Kad on otvori sobu, nađe u njoj jednu sandučinu i u njojzi sviralu. U čudu dune vezirović u sviralu, a preda nj iskočiše dva Arapa: — Zapovijedaj, gospodaru!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Njeno dejstvo na moral onih u rovu mora biti užasno. Posle jedne takve eksplozije, četvorica Bugara iskočiše iz rova i nagoše bežati. Naši pripucaše i prilepiše ih za zemlju... A kamenje je letelo kao iz nekog vulkana.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Dunav nestao. I onda, vetrina hiljadostruka. Poleteše ispred radnji metle, blehane tepsije, namoti užeta, kotarice. Iskočiše šegrti u lov za robom, i onoga časa svi i nestadoše u strašnome pljusku.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Prilazile su ogromne skele, vezane za motorne čamce. Mornari iskočiše na obalu. Naređeno je da ulazimo po četrdesetorica. Stajali su vojnici pribijeni jedan uz drugog, ne mičući se.
— A što, rode moj? — pita jetko Luka. — Bogami, gospodin poručnik. Iskočiše mi oči na ovoj žeravici kuvajući kavu po ceo dan. — A... to li je.
Sudarili su se prsa u prsa. Sad nož rešava sudbinu jednih i drugih. Iz jednog rova videsmo kako naši iskočiše i na nož dočekaše neprijatelja, u čije se mase brzo izgubiše. „Sa ovima je svršeno!“ — pomislih.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Donesoše drenovinu Marku; kad je steže u desnicu ruku, pršte pusta nadvoje, natroje, i dv’je kaplje vode iskočiše. Tada Marko caru progovara: „Prilika je, care, od mejdana“.
ostalo mu pusto!“ Kad je Mitar r’ječi razumio, uvati je za grlo bijelo: kako ju je lako uvatio, obje oči nadvor iskočiše; al’ priskoči Jakšiću Bogdane, te on Mitra za ruku uvati: „Što ćeš, Mitre? da od boga nađeš!
dijete Maksime, na Miloša bojno koplje pušti, bojnijem ga kopljem udario pod čelenku među oči crne: na zatiljak oči iskočiše, mrtav pade pod konja dorata.