Upotreba reči isprlja u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

Zavuče se u senjak i ćuti. I ne odaziva se. Vukašinu preturi večeru, podmuklo ga gurne u baru i isprlja mu novo odelo. Njemu sam uvek lepše kupovao. To je moj greh. Uvek sam ga izdvajao, a sâmo drvo ubije vetar.

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

ŽIKA: Pa hoće valjda da makne? MILISAV: Neće, ali navuče, pa kad isprlja, opet ostavi, a ja plaćam pranje. A kad navuče nešto, ne skida po mesec dana. Eto i sad, dohvatio mi nove novcate gaće.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

mešavina sna i jave, zar se neće, moj bože, tvoje vrhovno delo — duša, ta krvožedna kurva, prokrasti i ovde da isprlja ove bleskove, nevine, anđeoske treptaje, pojanje vaseljene, hoće li čupava, zeljava kučka sa penom na iskeženim zubima

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti