Obradović, Dositej - BASNE
rodu čelovečeskomu pokazao i učinio od onoga komu je bog u srce vdohnuo da se črnci i črnice, kaluđeri i kaluđerice, od ropstva u svobodnim zemljam i od večnih bez svake krivice tamnica izbave i osvobode.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Gomila je klečala kud prođoše. Ušavši u skelu, kaluđerice su krile svoje lice, u svoje molitvenike, da ne vide šta se, po šatorima, i iza šatora, radi. A mogle su videti svašta.
On joj ne brani. U tom manastiru, Hrist, za vreme noćne mise, tako gospoža Montenuovo tvrdi, uzima kaluđerice na svoja, probodena, rebra, pa ih mazi. I Tekla hoće to da vidi.
Ima i lik Isukrsta našeg, na platnu. Ono – reče Božič – što je najviše zapamtio, od svega, što je tamo video, to su kaluđerice, koje prolaze, ćutke, i ne odgovaraju. Gomile sirotinje, na avliji, čekaju. Prosjacima tamo dele hranu.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Sve same stare, polovne stvari! – Zar ti nisam lepo rekao da ostaneš dole? – Sama među onim muvama? Četiri kaluđerice čuvaju manastir Svetog Mihaila, na brdu iznad Stona. Primetile su ih još pre nego što iziđoše na zaravan ispred crkve.
– Nose mlijeko dolje u Ston — reče ovaj. - Peru robu i pletu pogrebne vijence... – Koliko ih ima? – Četiri. Četiri kaluđerice čuvaju manastir Svetog Mihaila na brdu iznad Stona. – Eli, Eli, lama azavtani...
– Ovo je onaj u tri... — reče kaluđerica drugoj sestri. Vrijeme je da daš kravama... Četiri kaluđerice koje čuvaju crkvu Svetog Mihaila računaju vreme prema avionima što preleću brdo iznad Stona. – Boing!