Upotreba reči kamdžiju u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Kuda? — drekne ćaća pa za mašice, za kamdžiju, za ...ne bira čime će. Zatuče me tako, utuca, izgubih dušu još od malih nogu. A da sam se jednom oteo i pošao.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

On stajaše, ne mogući ni reči prozboriti. Samo mu unezverene oči preletahu sa pisareva lica na akte, na kamdžiju i na pod. Pisar mu priđe, zgrabi ga rukom za rame i privuče k stolu. — Ovo... ko je ovo, a ?...

Ne bi ni pokušao, jer zna šta bi ga snašlo... A vidiš, kod njega pokušao... bez razmišljanja... i pravo za kamdžiju... zna ga da je bezmoćan kao dete, jadnik!...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ni pedalj kože ne bi smeo ostati čitav, ali za takvo rovašenje nije podesan ovakav mlakonja kao što sam ja, trebalo bi kamdžiju tutnuti u šake kakvom zadriglom klipeti sa krvožednim očima i tek tada bi se video pravi učinak kazne.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

I ova — „hala haletina“ — dala joj je konja lastavicu, svileni barjak, buzdovan, sablju, volujsku kamdžiju i samur-kalpak. Konj lastavica je poleteo, a naši junaci su se razbegli kud koji.

I tebe ću sjutra objesiti sa unukom Zmaj-despotom Vukom“. Kad to čuo Oblačiću Rade, on potrže trostruku kamdžiju, te udari Đurđevu Jerinu: koliko je lako udario, sa crnom je zemljom sastavio; pa on uze dvije vojevode, odvede ih

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti