Upotreba reči kaljava u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Tu se ne brine o postelji, dosta je samo spustiti se na crnu zemlju, pa bila ona suva, promrzla ili čak i kaljava... Pa iako nije bila ni obična čarka a toli borba, opet sve pospa kao poklano.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ako ga posao zadrži, po nekoliko momaka šalju za nj. I pođemo. Magla pala, zemlja vlažna, mrka, kaljava. Još samo sneg što ne pada. Napred ide šegrt, nosi fenjer, osvetljava nam put.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Od nevolje udariš sredinom, pa posred blata... Kad iziđe Ljubica iz kaljava sokaka i stupi u prostrano školsko dvorište, obuze je nekakva slutnja, i ona zastade.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Čistu obrazu i suza je dosta. — Ne gori obraz od sunca, nego obraz od obraza. — I sunce prolazi kroz kaljava mesta, ali se ne okalja. — Igla ako i kroz zlato prođe, gola iziđe. — Čista se zlata rđa ne hvata (prima).

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

a leti je suv; nigde nadaleko kapi žive vode, već se pije kišnica što se sakuplja između stena, pije se onako mlaka, kaljava, sa stokom, do zadnje kapi.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Nu i tako seoske lokve brzo, se iscrpiše: pri dnu zasjela voda ne samo što bijaše kaljava i skroz od trave zelena, no i zaudaraše blatom. A čiste vode nije se nadaleko moglo naći.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Sivo nebo iz koga je suzila obamrla vlaga, siva kaljava zemlja iz koje se izmaljalo crno drveće s belim žilama, šćućurena naježena bića, paperje magle što se u hropcu vucarala

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti