Ćosić, Dobrica - KORENI
On, otupeo, bez straha i uzbuđenja, stoji i ćuti. Samo se pomalo stidi zbog Đorđa što ga vidi kako kleči. Kad je kvasio peškire, pio je rakiju i opet mu se pije. Ne može da iziđe: čuće ga Đorđe. Nakašlja se. Ponovo. Đorđe ne čuje.
Krakov, Stanislav - KRILA
Sada se i Duško trže i pojuri tamo. Majorove su oči bile zatvorene, krkljao je i okrvavljenom penom kvasio debele a blede usnice. — O... o... o... Krv je izbijala na grudima, i lila se preko sure bluze.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
RADOŠ: Smem, gospodaru! Smem reći svakad istinu; Smem, a zašto ne? Tako mi one krvi točene Kojom sam nekad voljno kvasio Tvrdi ostatak carstva propalog; Tako mi onog sivog Lovćena, Sa kojega sam nekad kidisô U tavnu maglu dima
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Slabosti su naglo ophrvavale novog blagodejanca. Kvasio je svetom vodom i oči i uši i srce i noge i ruke. To ga je umaralo, pa bi tek jedno ili drugo zaboravio.