Upotreba reči kelneraja u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Eno, pa ih gledajte! Ostrag do „kelneraja“ sede dva kočijaša i jedan šlajfer (oštrač); njih dvojica podbočili se na koštunjave ruke, pa čisto nekim parlamentarnim

Sremac, Stevan - PROZA

mislio je i rezonovao je čestiti gazda Radisav — taj je može čuti samo uz gusle koje su mu visile u kafani na zidu iza kelneraja. Njih bi davao dobrom pevaču, i ovaj bi tada zagudio i zapevao, a gosti su slušali.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Namalo mu je iza kelneraja, onako pride, jednoga Marka Bočarisa u prirodnoj veličini sa užasno velikim brkovima, kakve smrtan čovek nije ni video

— Tu su sliku seljaci gledali dosta radoznalo, ali ipak bez sačustvovanja, dosta ravnodušno. A tamo opet iza kelneraja, oko ognjišta za kafu, poizlepljivano mnoštvo šarenih korica od svakojakog cigar-papira, da je jedna lepota i milina

Iza kelneraja stoji obično kelnerče ili »ćeler«, kako se ono samo naziva. On je zemljak, iz istog je vilajeta iz koga i ćir-Đorđe, i

Počeše već i poduže pauze. Zac je zadremao iza kelneraja. Gizela na mig ćir-Đorđev otišla u sobu, ćir Đorđe čačkaše zube velikim krivim jagodinskim nožem, Mića »Oficir« sukaše

Oni se još jednako tamo prepiru. Bože, bože, kad ti sad naš ćata istrča iza kelneraja, sav razbarušen, sa raširenim rukama, pa stade nasred kafane i poče da deklamuje »Ludu«.

Ćosić, Dobrica - KORENI

„Sedi da pijemo za naše izmirenje! A vi, ludi, pijte koliko hoćete i šta hoćete. Iko, na moj račun!“ U Tišini, iza kelneraja, džezva je pala na šafolj za pranje čaša, a kafanski prozori uzdrhtali su od vike.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ali ovu poslednju reč prekide jedan tresak. Ozdo, iza kelneraja, jedna pletena stolica prva tresnu među nas. Onda jedna flaša, pa druga, pa močuga, pa čitav pljusak svih mogućih

Stanković, Borisav - TAŠANA

Čuje se lupa na kafanskom ulazu. Iz svoje sobe iza kelneraja istrči kafedžija bunovan, češe se, zeva, protežući se. KAFEDžIJA (obučen upola grčki upola cincarski, u anteriju,

SAROŠ (mračno): Daj dva momka. KAFEDžIJA (viče): Kostaći, Ristaći! KOSTA i RISTA (spolja, iza kelneraja): A? KAFEDžIJA (poleti k njima): Kakvo »a«? Aksilos! Nemat »a«, nego brgo ovam. Da ne poručate ćuteci.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Baš dobro, pomislih. Obazreo sam se da vidim ima li još koja slobodna. Baš se tada pojavi iza provizornoga kelneraja jedna plavuša. Po mome ukusu. Nasmejah se na nju, i kresnuh joj okom.

Francuzi zavikaše: „Bravo, Serbo, bravo!“ — i tapšu rukama. Ona dva apaša izgubiše se iza kelneraja... — I ništa? — pita Luka. — Izišao sam čist kao „Genofefa“... Ni kusnuo, ni liznuo...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti