Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
— Nesam gu videja, bata-Kote, — veli stidljivo, šapatom, šegrt Pote — kude smem ja pa da gledam čorbadžijske kerke?! Ja si sal poješem, eto, što se pojê po čaršiju i po ma’ale!... — Ih!
“ — Eh, tugo! Neje trebalo baš tol’ko da je... Sin mu je... Lele, jedinac spored tri kerke!... Pa što je sag sas Mitanču — njeknja ga vido’! Ništo ne napraji odi momče... Kako zemlja si dođe... — Šta napraji?
Eškel’k napraji. Izgubi si r’z i trgovački čes’!... Čorbadžijski sin!... Do Filibe i Solun da proseše čorbadžijske kerke, pa nijedna da mu ne rekne: jok! — a on si — ešek nijedan!