Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
iznosio kišu a unosio vetar na pustom polju, i licitarsko srce gosn Frane Lotke Kalinskog, a onaj komentator kenja li, kenja. Početkom decembra, poče da unosi jelke u studio.
iznosio kišu a unosio vetar na pustom polju, i licitarsko srce gosn Frane Lotke Kalinskog, a onaj komentator kenja li, kenja. Početkom decembra, poče da unosi jelke u studio.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Znaš, odma mu reci: „Rš! nisu tvoji posli!“ Tako učini. Ladaj se mudro, drago dite! Poslije jednog časa dovede knez Kenja. Bješe tome Kenju oko osamnaest godina, a bješe snopast, vrljav, kao i svi Krkotići. — Valjen Isus — nazva Kenjo.
— Daj, dite! — viknu opet knez. — Ja ću odma Kenja svezati i odvesti u grad, kad već ima leporat. Šta da gubu štedimo... Daj, Barice, konop. — O Isuse slatki!
— Brzo, moj lipi Jere — doda žena. — Ajdmo — reče Kušmelj, uzevši kuburu s oružnice, pa istura Kenja pred sobom. Bakonju spopade takav smijeh da se izvrati nauznak.
— Šta? Da vratim?... Knez ga ščepa i naredi Barici da izvadi talijere. Pa onda knez obrnu Kenja, pa što najbolje mogaše udari ga nogom gdje beše najmekši, tako da Kenjo preskoči preko praga.
Ali kad bješe nasamo sa Naćvarom, ispriča mu potanko svu istinu, samo prećuta da je oteo od Kenja onih pet krunaša, i još izmisli da mu je obećao drugih pet, koje Naćvar odmah dade, pohvalivši Bakonju.
Srećom, žene prođoše ne vidjevši sinovca dijaka, a Kenja ne bješe. U dućanu gdje uđoše bješe naloga — najviše žena. Gazda i dva šegrta ne mogahu odolijevati, ali gospodar