Upotreba reči kidisati u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Eno ga! — šanu Radoš družini. Svi se pritajiše, rekao bi i ne dišu, i staše se šapatom dogovarati kako će toj zverci kidisati. — Da ga uhvatimo! Živo da uhvatimo! — šanuše sloški. — Bog i duša, čudna zverka!

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Mene ne može niko naterati! — reče ona i sevnu okom. — Ako sam teška rodu, onda... — Onda? — Onda ću kidisati sama sebi!... I što će mi život!... Oko joj se zapalilo plamenom. — Hvala ti, Jelice!...

Prezre narod „lopovsku kuću”. On je na nju samo bacio prokletstvo... A živeti se mora!... Grehota je kidisati svome životu; to bog nikad ne oprašta. I oni su živeli... Kako?... Srce im zna, duša im zna!...

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

sve jedno, idem onamo, pa ako mi reuši da je za kose uhvatim, dobro sam; ako li ne, svakojako sam naumio životu svome kidisati.“ Te on onamo na ono drugo brdo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti