Upotreba reči kikoću u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Njemu se obraća posle nasamo, i razgovara s njim, a domaći češljaju perje, kikoću i pevaju. — Nisam ti doš’o baš čerez jela i pića, gazda-Petre, a za koje ti opet fala — veli mu Nića; — nego sam ti

A devojke zavukle glavu pod toplu perjanu dunju, pa tiho kikoću, ali im domaćin ne čuje kikota, pa se i on ućuti. Samo se još čuje tiha i monotona kiša, ona mokra jesenja kiša, koju

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

I svi se kikoću i cerekaju, a neko se zagrcnuo te mu kroz nos curi crna kafa pa još veći urnebes. — Je li, a piše li ti mala Žana iz

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Tri sestre su, u svojoj odaji, nastavile da se razgovaraju i kikoću, i da gaču kao guske, ali su se i one smirile, pred zoru. Čuo se samo lavež pasa. Noć je prošla bez ikakvih događaja.

Sve su to – pomisli Pavle, zamišljen – neki Isakoviči, i oni. Pa se kreću, idu, prolaze, kikoću se, plaču, a ne bi znao reći, ni ko ih tera, ni šta traže, ni kako nalaze svoj put, tako mirni, a veći nego ljudi,

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

I to Profit jakim glasom izrekao, kako bi tamo u sobi frajle čule. Frajle čuju to pa se kikoću. „Ne zna igrati!” Treba frajla Lenka takvog đuvegiju!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

— Izvija se č’a Mase. — Kad nam neje vek u celivanju. — O, o, što si pa za celivanje, — odgovaraju mu i kikoću se. — More, puštajte ih! Ko će s njima da izađe na kraj! — poviču ostali. Otvaraju im vrata, one se nećkaju.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— Zacelo! — Pa jes’, on je učio tamo u Beogradu nauke, pa ga mora znati. E sad neka ih, nek se kikoću koliko hoće, još malo pa će se one smatrati srećnim, ako ih Jula udostoji i pogleda svog.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Zapljuskava, šumi, penuši se voda; Kikoću oblaci, proletnji, prozračni. Petoro sedimo: jedna seda dama, Sa sleđenim bolom, k'o drevna Meduza, I jedna devojka, s

Ali pljuska dale, penuši se voda, Kikoću oblaci, proletnji, prozračni, A mi ostadosmo na krovu od broda, I opet zgureni, zlovoljni, i mračni. V.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Sve tri dvorske dame, koje su pažljivo slušale ovaj razgovor, počeše da se kikoću. „Nisam nimalo nestrpeljiv!“, doviknu crnojka Arhimedu. „Nisam nimalo ljubopitljiv!“, dodade riđokosa.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

prljave kese i krpetine dok on liže prste da lakše podeli karte, tiskaju se pogureno ispod šatora i oko doboša, pa se kikoću, cere, duvaju u smrznute pesnice i secuju, a krupan sneg pada te cvrče pahuljice po vatrama, alaču odže sa džamija, dok u

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Svežem konja za plot, skinem bisage i kuburluke, pa se prišuljam pendžeru: Džibukarda s Đurđijom! Kikoću, govore i ugovaraju kako će me i kad će me sa svijeta smaknuti. O, nebo vas ubilo!

Bojić, Milutin - PESME

* Ucvala je loza, mirišu devojke, Crvene se tela, blešte muška bedra, Kikoću se, slušaj, luzima lepojke. Saloma, Saloma, bruji pesma vedra I slanom se pustom krici zdravlja ore, Sunce prži

Vekovima tako kikoću se oni, Splet njihov nevidljiv vaseljenom ide I, tek kad u nama zvuk srca zazvoni, Njihove se čete oživljene vide.

Šantić, Aleksa - PESME

On beše smeten, drvenjak pravi, Spoticô bi se, i gde se javi Sve cure kikoću s boka. Kod kuće često, u sobi tamnoj, Sedeo je m čekô, Pružao ruke u čežnji plamnoj, A reči ne bi rekô, Ali u

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti