Afrika
Svu noć je neobično hladno i ja sa tugom mislim na jadnoga Bubua koji kije navikao na velike sudanske razlike u toploti dana i noći.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Neka ga tako dok se bagrem ne osuši.“ Tako slomljeno, stajalo je tocilo naslonjeno na bagrem dok mati kije umrla. Onda su ga skinuli i odgurali oko plota, pored jasenova.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
i u prostodušnosti, a takvog sebe on ne pamti: u njemu jeste oduvek bio zmaj, ali je oduvek bio i čovek i on nikad kije bio baš siguran koji je jedan a koji drugi; oni su među sobom mešali i glasove i obličja, a moguće da je tu, u njemu,
Čudi se i nastavlja da posmatra taj svet oko sebe koji izgleda drukčiji od njegovog. Poučen iskustvom sopstvene smrti, kije siguran da li je uistinu drukčiji ili samo tako izgleda.
Ima tri ulaza: jedan na sredini, veliki, za kola, i po jedan manji, sa svake strane, za pešake. Kapija kije samo kapija: to je tvrđavica, sa okovanim dverima, sa podrumima i lagumima u kojima borave turske straže, sa
Kad se sasvim približilo, Mirku je bilo nešto preko dvadeset godina i još ce ni po čemu kije videlo da će mu život početi da liči na starinsku priču. A priča je već bila počela.
Više kije došao u Beč iako je, marveni trgovac, mnogo putovao. Išao je u Sofiju, u Bukurešt, u Peštu, čak i u Istanbul.
— Moraš li to, sinko? upitao je starac sa malim osmehom ili se to Dobrači pričinilo, i umro. Iz kućice niko kije izišao a praznina je počela da izbija od kamena, od zemlje, od oblaka.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Svu noć je neobično hladno i ja sa tugom mislim na jadnoga Bubua koji kije navikao na velike sudanske razlike u toploti dana i noći.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
STANA: A s kakvim pravom, proklet čoveče, Otimaš majci ćerku jedinu? GLAVAŠ: Boško ti jeste sin, Al’ Spasa kije kći! STANA: Nije mi kći? Ti kažeš to, gorska prokudo, Lažljive majke podlo kopile!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— uzviknu veselo Mićan i pruži mi punu čašu bašice. — Sama prva kap! De-de, dalje pričaj. — E, ljudi moji, nit je ta'kije' nišandžijâ kad bilo, a kakav je zeman nastô teško da i' i bude, — dočeka neko iz mraka.
Ilić, Vojislav J. - PESME
I dok mrtav junak leži, Vranac konjic poljem beži. Pram njegove guste kose Jecajući vetri nose I gde pade, krsta kije, Gusti bršljan da se vije. Ah, za mrtve ko da mari? Samo gavran tu šestari; Al' se i on brzo vine, I gubi se u daljine .
Dugo je stajao tako, Poražen tolikim čudom ni s mesta kije se makô, No posle, kad dođe k sebi, on duge nakida vreže, I s pažnjom Amoru priđe da njime krila mu veže.