Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Svi troje pređoše reku, dohvatiše se guste klenovičke šume, koja se pružila do blizu Kačera i požuriše da se što pre dohvate rudničkih ogranaka, koji su u drugom okrugu,
Ako on misli da ne treba to da činim, neka pošlje odmah za mnom. Stići ćeš me do klenovičke reke; ja ću polako putom. — Dobro — odgovori onaj iz pomrčine i nestade ga.
Tu u jednoj dolji, pored puta koji vodi u Klenovik, okupio se veliki broj seljana, čitav sabor... Najviše ih je iz klenovičke opštine. Sastavile se poveće grupe na nekoliko mesta, pa vode živ razgovor.