Radičević, Branko - PESME
Živo Turčin niz poljanu naga, Opazi ga Gojko, potera ga, Još klikuje: „Stani, tako t' Boga, Ta jedan će samo na jednoga.“ Ali Arslan glave ne obraća, Samo đoga bakračlijom laća.
raspoznaje, Seća s' ljube, misli Srpkinja je, Čija možda ljuba verenica Što ugrabi negde poturica, Pa ga tera, a vako klikuje: „Puštaj roba, ol' t' zaklaše guje.“ Već ga stiže, već — oh ljutih jada!
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Pjan, rekosmo, pa misli da poje. Dokle dvije jedna iza druge: cik! cik! opet, izdušit ne daše; i klikuje čovjek kao prijed. Ono nije bez nekakve muke! Ugrabismo puške, potrčasmo.
glasovito, pripijeva Baja i Novaka, pripijeva Draška i Vukotu i dva Vuka od sela Trnjinah, Markovića i Tomanovića, a klikuje i žive i mrtve — vidi strašnu uru pred očima!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Onamo, 'namo, za brda ona, Pogažen konj'ma klikuje Jug: „U pomoć, djeco! u pomoć, sinci! Svetit' me starca svet vi je dug!“ Onamo, 'namo!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Andrijaša, i ovaj mu na samrti poručuje da ne kazuje materi o tome kad se kući vrati, a kad kroz goru prolazi, da „klikuje“ Andrijaša ne bi li se razbegli od njegovog strašnog imena „kleti gusari“ gorski.