Upotreba reči klonulu u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Ponjekad, u lijepoj noći, veličanstvena priroda blažaše ga i buđaše mu klonulu srčanost. Tada mu se činjaše sve lako i ućutkivaše ponos.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

« Miletić se nije prevario, »sin G. Jovanovića« imao je više no »lep talenat«, i on je u klonulu srpsku poeziju uneo nov život. Još kao vrlo mlad čovek, đakujući u Požunu, Zmaj je od 1848.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Nisam znao šta da radim. Osećaji me poplavili. Kad se pribrah, sedoh do tebe, podvih moje ruke pod tobom, jednu tvoju klonulu, toplu i punu ruku prebacih preko moga ramena, i privukoh te, posadih u krilo, okrenuh tvoje zažareno i uplakano lice

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

STANA: „Nesreća!...“ Ne kidaj srce, dobar čoveče! Kad majka starim gleda očima Poroda bednog glavu klonulu Kako je nad njom dželat svirepi Sa čvrstom rukom pȁlu izdigô; Još trenut samo...

Ilić, Vojislav J. - PESME

Spustivši klonulu glavu na svoje umorne ruke, Na razvalinama duha ja nađoh izvore tuge: No gluvi za reči tvoje, ne čuše nebesne zvuke Ni

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti