Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Sirote princeze! Podanici su ih u potaji zvali Knedlice, caricu Knedla, a cara Njuškalo! Ali to do carskih ušiju nije dopiralo.
— Šta sada? — zagrcnu se car Peletin. — Zaista, šta? — uzdahnu Peletinka. Knedlice su žvakale, ali pade odluka da car Peletin mora imati ogrtač raskošniji od Ferfelinovog, a princeze papučice vezene ne
— podskoči od sreće car Peletin. — Baš mudro! — uzviknu Peletinka — Više nego mudro! — uzviknule bi i Knedlice da im slatkiši nisu bili u ustima. Je li čudo što sa svih strana počeše da pristižu podanici vešti u mahanju lepezama?
Iscrpljen je bio Peletin, premorena Peletinka, a o princezama da se i ne priča! Ležale su smotane baš kao knedlice. Sirote, male princeze! Takmičenje je zaista bilo uzbudljivo, a takmičari hrabri. Trebalo je to pljeskanjem proslaviti.
Možda bi i bez zlatne ptice mogli da nađu tri debeljuškaste princeze i budu srećni? Na sirote Knedlice nisu smeli ni da pomisle. Ko bi se ženio kćerima neprijatelja?
Kako ga je sledila Peletinka gubeći papučice! Kako upadale u sneg do pojasa jadne Knedlice, moleći pticu da im sleti na dlan!