Upotreba reči kovčali u književnim delima


Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

iđaše patka potkovana, A bijela guska osedlana, Još na vuku kapa od samura, Na međedu zelena dolama, Na pijevcu kovčali čakšire, Na lisici lijepa đerdana, A na zecu svilene dimije.

guski osedlanoj, Nit’ vukovoj kapi od samura, Ni međedu zelenoj dolami, Ni lisici ni njenu đerdanu, Ni pijevcu kovčali čakširam’; No se čudim zecu dimijama: Kud se vere, kako ne izdere! 251.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

klečana (kecelja) — od tkiva, u koje su utisnute razne šare klijenit — sakat, da se ne može maći; ukočen, uzet kovčali — ukrašeno kovčama (kopčama) mahom srebrnim ili zlatnim koliban — siromašak, koji ima samo kolibu komostre — verige

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Ona mlada u dvore se vrati, na se baca odijelo divno: obukla je kovčali-čakšire, pa obuče pamukli-košulju, a po njojzi od zlata košulju, da od pota ne šteti košulju; pa obuče crvenu dolamu, na

i rušena za vreme Turaka) kovrdin — nekakav mač (postoji mišljenje da je ova reč napravljena prema reči dževerdan) kovčali (čakšire) — s kopčama kovče — kopče kovče i čakšire — dokolenice sa srebrnim ili zlatnim kopčama kogodi — kogod

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti